Beg od života u Srbiji i beg iz života su posledica laži, pakosti, obmana, pretnji i širenja straha, koje u svojoj sociopatskoj igranci stvaraju i šire politički predatori aktuelne vlasti Srbije

Beg od života u Srbiji i beg iz života su posledica laži, pakosti, obmana, pretnji i širenja straha, koje u svojoj sociopatskoj igranci stvaraju i šire politički predatori aktuelne vlasti Srbije

Svakodnevicu srpskog društva sve više čine; beg od života u Srbiji i beg iz života. Oba bega su posledica odsustva smislenosti i perspektive u okruženju laži, pakosti, obmana, pretnji i širenja straha, koje u svojoj sociopatskoj igranci stvaraju i šire politički predatori aktuelne vlasti Srbije.

Beg od života u Srbiji i beg iz života su posledica laži, pakosti, obmana, pretnji i širenja straha, koje u svojoj sociopatskoj igranci stvaraju i šire politički predatori aktuelne vlasti Srbije
Ilustracija

Piše: Gordana Sekulić

Postali smo žrtve i zarobljenici tuđe pohlepe i pokvarenosti u tolikoj meri da, oni mlađi i obrazovaniji, beže u svet bez namere da se vrate. Ne žele da budu žrtve egzekutorskog pohoda vlasti koja svako osvešćenje pojedinca, ili grupe, zaustavlja perfidnim ucenama, otvorenim pretnjama i fizičkim napadima a, pritom su i ubeđeni da je normalnom čoveku gotovo nemoguće da bije bitke sa ludacima koji u vreme dok čereče državu i zarivaju nož u grkljan milionima Srba, glume žrtve, traže razumevanje, sažaljenje i čak i obožavanje.

Ti, bestijalni obmanjivači uspeli su da i one koji posustaju pod pritiskom egzistencijalnih problema ubede da je bodljikavi venac koji im stežu oko vrata satkan od ružinih grana koje malo bockaju ali obećavaju mirisni užitak i lekovit nektar kad procvetaju. Tako oni, sluđeni, nesposobni da shvate uzroke i definišu krivce za svoju muku, bauljaju Srbijom kao po Via Dolorosi, udarani nedaćama, lažima i društvenom nezainteresovanošću i umesto pokretačke mržnje prema krivcu, počinju da ispoljavaju agresiju prema sebi ili svojim bližnjima pa ubijaju slične sebi ili sebe, sa ogorčenjem i dubokom ubeđenošću da sutra za njih ne sviće obasjano suncem nego zatamnjeno glađu i bedom koja otuđuje i od ljudi i od života.

One koji su ih doveli u to stanje ne grize savest, ne zadrhti im srce, skoncentrisani su na izdaju i razaranje države kojoj duguju sve, i nameće se zaključak da im ova situacija konačnog odustajanja sasvim odgovara i da je deo njihovog razornog plana.

I dok razmišljam zašto ljudi ne reaguju, shvatam da je ogroman broj Srba zombiran svakodnevnim ispiranjem mozga lažima političke vrhuške, primitivizmom i agresivnim nametanjem vulgarnih i strogo kontolisanih sadržaja kroz razne rijalitije koji im daju predstavu života u kojoj je jasno da sve mora da se radi po dikatatu velikog brata, ili sledi kazna i odmazda. Taj deo naših sugrađana je toliko mentalno mrtav, socijalno nesvestan, bez sposobnosti empatije čak i prema najrođenijima, da predstavlja jaku kočnicu svakoj mogućoj borbi za slobodu i dostojanstven život.

Svakome Razumnom čoveku je jasno da obe vrste bega predstavljaju odustajanje od borbe sa zlom, pomanjkanje vere u svoje snage, a i vere u Boga, i pronalaženja razloga da se izborimo za svoje pravo, svoj život, svoju slobodu i svoju državu.

Advertisements
Ilustracija

A istina je vrlo jednostavna, samo traži hladan razum, jasno definsane ciljeve i ogromnu žrtvu i hrabrost jer, kad ulazite u bitku sa ludakom morate biti luđi od njega, bezobrazniji od njega, hladnokrvniji od njega i definitivno motivisaniji od njega. A ako se borite za svoj život i svoju otadžbinu i svoju slobodu i svoje ljusko dostojanstvo i ako ste pritom motivisani slikom miliona potlačenih i nesrećnih sunarodnika, vi ne možete da pokleknete i da izgubite od zla.

Sve što treba da učinite je da verujete u sebe i da se pokrenete.