Damir Nikšić: Američki i Evropski put Bosne je odavno zamijenjen “Sultanovim”, a Sultan radi za Moskvu

Damir Nikšić: Američki i Evropski put Bosne je odavno zamijenjen “Sultanovim”, a Sultan radi za Moskvu

“RUSKA ZAKRHALJKA” (N. GLJIVA)

Rusija je u zadnjih 15-tak godina odlično naučila lekciju neokolonijalizma od Zapada. Umjesto da šalješ pješadiju i regente u neku suverenu zemljicu, ti pošalješ svoje banke i bankare, preuzmeš čitav platni sistem, državne dionice, nekretnine dužnika, sve, sve, sve, od najobičnijeg nadničara – do premijera i predsjednika staviš u svoj džep i radiš šta hoćeš.

Piše: Damir Nikšić

Putin možda nije uspio u Makedoniji i Crnoj Gori, ali mu je pošlo za rukom da skoro u potpunosti preuzme Hrvatsku, Srbiju i BiH, na ovaj ili onaj način. Ponajviše zahvaljujući pijanom Junckeru i baki Merkelici koji (kako vidimo i u izbornoj 2019. za EU parlament) nemaju blage veze kako da pristupe Zapadnom Balkanu.

Svi Junckerovi ljudi iz porodice Evropskih pučkih partija (EPP) Zapadnog Balkana (Plenkovićev HDZ, Čovićev HDZ BiH, Vučićev SPS i Bakirov SDA) su ga posve zaboravili i posljednjih dana intenzivno, direktno ili indirektno, pregovarali i trgovali s Putinom.

Jadni pijani Juncker im je davao toliku podršku u predizbornim kampanjama, a oni ga sad, četiri mjeseca prije evropskih izbora, potpuno zaboraviše i sjedoše za posve drugi sto. (Možda je i to dio dogovora – who knows!)

Ali, evo realno, zar bi Čović smio biti uz Ruse i Dodika da nije sve dogovoreno? Zar bi Hrvatski veleposlanik mogao biti u Banjaluci na proslavi Dana Republike Srpske, a da se nešto ozbiljno iza brda ne valja? (Neko otpuštanje hrvatskih dugova ruskim bankama u zamjenu za saradnju u BiH.) Zar bi Kolinda imala o čemu pričati sa Erdoganom u vezi “amaneta” na sastanku na kojem je Erdogan najavio “raspakivanje Dejtona”, da nije sve prethodno dogovoreno i iskoordinirano u Moskvi?

Da bi se to izvelo na što bezbolniji način, važno je destabilizovati Dejtonsku BiH, a stabilizovati one koji će biti nosioci drugačijeg koncepta državnosti ili drugačijih državica sa drugačijim granicama na teritoriji BiH kako “druga tranzicija” ne bi izmakla kontroli.

Bitno je našpanovati situaciju tako da se slučajno ne javi neka veća opozicija i otpor toj ideji, tj. da narodi stanu čvrsto svaki uz svog lidera na svojim teritorijama. (Biće čak i sretni ako se podijeli bez ispaljenog metka.)

Obavještajne službe zasigurno poznaju situaciji na terenu i izvještavaju da je veliki broj ljudi odustao od ideje BiH, da ni sami ne vjeruju u nju, da sumnjaju da je moguća i da misle da je najbolje da se to sve batali i razdijeli. Vide da nema ni fizičke ni ideološke, pa čak ni mentalne snage da se na tome i dalje insistira. Svi se slažu oko toga da se valja o sebi zabaviti i posvetiti sopstvenoj teritoriji, vitalnim etnonacionalnim interesima (svom jeziku, školskom programu).

Važno je bilo “najbrojniji narod” konačno razdružiti iz građanskog proevropskog, prozapadnog “BHS društva” i usmjeriti ga prema istoku: od Vašingtona i Brisela ka Moskvi i Istanbulu. Konsolidovati ga oko jedne od lokalnih “sila osovine trojnog pakta” (SNSD, HDZ, SDA) koje će biti egzekutori plana.

Mislim da je Erdogan taj koji vodi glavne pregovore sa Putinom u vezi “amaneta”, a da je Bakir samo marioneta koja izvršava zadatke.

Važno je ubijediti preostale Bošnjake, Bosance i druge minimalne ideološke džepove otpora koji insistiraju na nekakvom ZAVNOBiH-u, BHS-u, UN-ovim i EU poveljama, rezolucijama i deklaracijama, da “od te priče nema ništa” i da se mora dalje. “Moraju se tražiti neka nova rješenja – džaba je.”

Proizvodi se “politička bezvolja”, “manufaktura saglasnosti” je na djelu, nazire se proizvodnja “novog vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka” u kontekstu novih geopolitičkih odnosa, ravnoteže sila, istorijskih vjetrova.

Američki i Evropski put je odavno zamijenjen “Sultanovim”, a Sultan radi za Moskvu. No to nije bitno. “Postaraće se on za Bošnjake.” Na kraju krajeva – i Tramp radi za istog čovjeka, tako da je svejedno. I on će se složiti sa novim planom. (Vjerovatno je već i dogovoren sa Bijelom kućom.)

Pretpostavljam da neka vrsta autonomne pokrajine u BiH i Srbiji očekuje Bošnjake nakon što iz BiH izbace OHR, OSCE, NATO i to… (vidjećemo koji je tačno dogovor) no prethodno je potrebno učvrstiti glavne aktere te predstave; podijeliti i utvrditi glavne uloge, a umanjiti glas prozapadne, proevropske, progresivne, liberalne demokratske opozicije (ili je marginalizirati, izgurati iz procesa odlučivanja na druge načine kako im ne bi smetali.)

Dobro, sve je dogovoreno. Ali kako započeti tu igru, a da nije “ašćare”, providno, ofirno? Koji je prvi potez? Ko će ga prvi povući?

Najbolje je da samo “političko Sarajevo” počne rušiti Dejtonsku BiH i pomogne, tj. nabaci loptu Rusiji za sazivanje PIC-a (Peace Implementation Council) i da tako započne raspakivanje Dejtona. Ne može to Rusija sama, iz čista mira, iz vedra neba, na svoju ruku, ničim izazvana. Bilo bi previše ofirno i očito. Treba joj neki “trigger” koji se neće povezati s njom.

Pokušavano je raznim Dodikovim provokacijama, referendumima, rezolucijama koje jesu ljuljale i rasklimavale, ali nikad nisu uspjele proizvesti pukotinu za koju bi se moglo uhvatiti i kroz koju bi se moglo prodrijeti na političku scenu u BiH.

Za taj prvi potez iz “zvaničnog Sarajeva” je poslužio Erdogan. On je dobio svoj kolač u Alepu, a zauzvrat je Bakir dobio zadatak da zakotrlja loptu u pravcu Dodika najavom pokretanja postupka ocjene ustavnosti naziva entiteta Republika Srpska. (Bakir veli da samo želi u naziv “Republika srpska” ubaciti i Bošnjake i Hrvate. Ako toliko želi da RS postane RBHS, zašto zabranjuje skraćenicu BHS u KS, tj. u glavnom gradu BiH?)

Dodik je loptu dočekao, opozicija mu je preko noći nestala (čemu se nada i Bakir). Utvrdio se kao glavni igrač igrokaza koji slijedi, i Rusija je dobila zvaničnu priliku da stavi Dejtonski paket na sto, tj. da se vidi šta će se sa “Inzkarom” koji u tehničkom mandatu spava zimskim snom bez ikakvih ovlasti.

I to se sve dešava u izbornoj godini za parlament EU, neka četiri mjeseca prije samih izbora (23. maja) kada niko od evropskih partija i glavešina nema vremena da se bavi Bosnom i Balkanom već su se o sebi i svojim foteljama zabavili, a još veći belaj u SAD gdje traje kriza vlasti, tj. “gašenje vlade” (government shutdown), gdje Tramp “jedvanosisoboakalomistobo”.

Izvor: niksicblog.wordpress.com