TITO O VERI
TITO O VJERI
Da li je u Vašem životu vjera ikada igrala neku značajnu ulogu ?
Mi se ni u toku rata, ni kasnije, nikada nismo postavljali tako da vjeru treba likvidirati. Mi smo realisti. Znali smo da ima mnogo ljudi koji vjeruju, ali smo uvijek polazili od toga da i oni treba da se bore zajedno sa nama za slobodu i napredak naše zemlje.
Ja sam, na primjer, u ratu imao i jednoga sveštenika u Vrhovnom štabu. Bio je to Vlada Zečević. I kad bi smo tako došli s Vrhovnim štabom u neki kraj, gdje su vjerska osjećanja bila dublje usađena kod ljudi, on bi usput održao i poneko bogosluženje u pravoslavnoj crkvi, krštavao je i djecu, i slično. Isti slučaj je bio i sa nekim katoličkim sveštenicima. Mnogi su i poginuli u ratu.
Mi smo onima koji vjeruju omogućavali da ta osjećanja slobodno ispoljavaju, što je takođe doprinosilo jačanju povjerenja u nas i našu borbu.
PITANJE: Ali, Vi osobno niste religiozni… ?
Ja lično sam ateista. Ali, ko hoće da ide u crkvu i da se moli – nek se moli; ja se tome ne protivim.
Širile su se vani razne priče o tome da se mi borimo protiv crkve, vjere, da hapsimo vjernike. Tačno je da smo mi hapsili i neke od njih, ali samo one koji su sarađivali sa okupatorom. Takav je slučaj bio i sa nadbiskupom Stepincem u Zagrebu koji je bio ustaša; za vrijeme rata u Hrvatskoj je prekrštavao pravoslavne u katoličku vjeru. Sarađivao je sa Nijemcima i ustašama. Bio je otvoreni neprijatelj nas i naših naroda. I morali smo da ga hapsimo i sudimo na 15 godina. Kasnije i nije bio u zatvoru, već je upućen u svoje selo gdje je imao crkvu i mogućnost da se moli. Tu je i umro od leukemije.
Vjerujem, inače, da znate da sam ja bio primljen i kod Pape. Zapravo, za vrijeme rata tadašnji Papa mene je ekskomunicirao iz katoličke crkve.
TITO O VERI
Preuzeto sa Fejsbuka/ Milica Eseš Pinter