Balkanski političari: Skupa odela i jeftine reči

Eksperti iz Hrvatske, Srbije i BiH političarima koji vladaju scenom zamjeraju na lošem ponašanju, ispraznom govoru i nepripremljenosti na ozbiljne diskusije.

I oni koji od politike bježe kao đavo od krsta, ponekad će neminovno upasti u njene kandže. Nastup kravatiranog političara, koji pokušava uvjerljivo objasniti zašto je narodu loše i pritom upirati prstom po bijelom svijetu tražeći krivca za siromaštvo, podjele i hroničnu krizu podneblja, često će shrvati i one najotpornije na maligne bolesti društva širom naše regije.

Verbalna agresija političara na um naroda nastala je, valjda, kada je nastala i sama politika, a tada je izronila i njihova potreba (a valjda i obaveza), za konstantnim pojašnjavanjem, uvjeravanjem, usmjeravanjem i poticanjem na „prihvatljivo“ razmišljanje i djelovanje glasačkog tijela. Sve u jednom cilju – „u pravu sam i glasajte za mene“.

Pritom su neki više, neki manje vješti. Mada ta podjela važi za kompletnu civilizaciju, rašireno je razmišljanje da su naši prostori specifični, kako po svemu drugom, tako i po nastupima političara koje smo svakodnevno prisiljeni slušati, ne samo zbog hronično loše situacije u kojoj živimo, već i zbog načina na koji nam se ta naša realnost prezentira.

Šta političari pričaju, kako se ponašaju, kakav im je stav prema ljudima…, to su pitanja na koja će prosječni ljudi uglavnom dati kratke, jednostavne i nimalo diplomatske odgovore, siti dvodecenijskog ispiranja mozga.

Advertisements

‘Oslobođeni’ morala i etičkih normi

 „Kod nas se politika svodi na retoriku – malo se radi, a mnogo se priča. Politika je ozbiljan posao koji zahtijeva posvećenost, serioznost u pristupu i efikasno rješavanje problema, a svjedoci smo da većina naših političara ne posjeduje ove kompetencije. S obzirom na to da je politika postala najunosniji posao i najbrži način za ostvarivanje finansijske koristi, politička scena je šarolika i više podsjeća na estradnu nego na političku. Vrlo malo je onih koji svojim kompetencijama i znanjem mogu djelovati u ovoj oblasti, a mnogo više je onih koji su ‘oslobođeni’ morala i etičkih normi“, ističe Semina Ajvaz, šefica Odsjeka za komunikologiju na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, te dodaje da njeno mišljenje ima uporište u prepucavanjima političara na dnevnoj bazi, populističkim izjavama, vraćanju u prošlost i ratne sukobe, isticanju nacionalnog ideniteta i personalnom vrijeđanju.

Dodik negiranjem državnog do publiciteta

Balkanski političari: Skupa odela i jeftine reči
Screenshot

Opisujući Milorada Dodika, Ajvaz se ne može oteti dojmu da je on najveća opasnost po razgradnju države.

„Riječ je političaru koji omalovažavanjem i negiranjem države i državnih instituacija stječe publicitet. Kontardiktorno je negirati sve što ima prefiks državnog, a istovremeno sjediti u Predsjednišvu BiH. U rovitoj državi kao što je BiH, gdje rane još uvijek nisu zacijelile, najblaže rečeno, neetički je potpirivati daljnji razdor među narodima i javno izražavati stavove u kojima se podržavaju presuđeni ratni zločinci i nepoštuju žrtve rata“, tvrdi Ajvaz.

I ostaki eksperti iz Hrvatske, Srbije i BiH o političarima koji vladaju balkanskom medijskom scenom, imaju uglavnom negativno mišljenje. Zamjeraju im na lošem ponašanju, ispraznog govoru i nepripremljenosti na ozbiljne diskusije, a neki tvrde da su im zajedničko samo „skupa odijela i jeftina rječitost“.

Krešimir Macan, hrvatski stručnjak za političku komunikaciju, tvrdi da je takva politička scena rezultat negativne selekcije stranačkih filtera u kojoj se, uglavnom, biraju neadekvatni kadrovi. Umjesto onih kojima je komunikacija jača strana, biraju one druge.

“Zbog toga su školovani političari i diplomati poput Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović, ili lideri poput Aleksandra Vučića, prokušani u stranačkim bitkama i educirani kasnije, više iznimka nego pravilo”, stav je Macana.

Mnogi će se složiti da pozicija političara koji iskače iz mase pripada predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Ako ćemo nabrojati njegove javne istupe, možemo konstatovati da je neprikosnoveni lider naših prostora.

Posle Vučićeve posete obustaviljen do utorka štrajk zaduženih u švajcarcima: Država jeste delimično odgovorna ali nigde nema potpisa ni Đelića, ni Đilasa ni Jelašića
Screenshot

‘Plačljivi čestogovornik i dugogovornik’

No, Ajvaz ga naziva „balkanskim kraljem spina“, koji ništa ne radi stihijski, već pomno planirano i organizirano, političarem koji ima savjetnike i koji zna priskrbiti publicitet, diplomatom i manipulatorom u govorima, koji su pomno kreirani i uvjerljivo prezentirani.

Plenković je prototip onoga što Evropa hoće

Plenković: "Nisu se Nemci i Francuzi pomirili preko noći, neće ni Srbi i Hrvati"
Screenshot

Opisujući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, Macan je rekao da se radi o prototipu onoga što Evropa hoće od nove generacije političara.

„Savladao je sve korake u tom smjeru, a sad su pred njim izazovi svladavanja ovih izazova koje donose digitalni mediji u demokracijama, jer će to biti nužna vještina u svakoj demokraciji u kojoj vlada sloboda medija. Morat će proraditi na govorima i općenito porukama da iz dosta kriptičnog eurokratskog stila prijeđe u izričaj prihvatljiviji masama“, kaže Macan.

Dobrivoje Stanojević, redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Vučića naziva populistom, „patetičnim, antidemokratskim, bledim čestogovornikom i dugogovornikom“.

„Njegovo ophođenje ide od plačljivosti i snishodljivosti do svađalačke raspričanosti kojim se, praktično, ponižava parlamentarna demokratija i ukida nezavisno novinarstvo i sudstvo“, kritički tvrdi Stanojević.

Navodeći za primjer Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Stanojević navodi da je on „mnogo odlučniji i principijelniji“ od Vučića, no…

„Kod njega su očiti elementi populizma, pa i političkog vulgarizma. U nastupu je prek, osoran, dikcijski neartikulisan, često nespreman da sasluša ako može da predvidi neprofesionalnost s druge strane. To mu, ponekad, daje na značaju i na retoričkoj nepredvidljivosti“, kaže Stanojević.

Mnogi će se složiti da je Dodik u vrhu liste političara koji će u veoma kratkom roku izazvati gomilu komentara i reakcija, ovakvih ili onakvih. Kakve god bile, njegove izjave gotovo nikada ne ostanu neprimijećene.

Macan Dodikovo djelovanje u javnosti potkrepljuje stanjem u BiH, u kojem “takvo ponašanje može opstati”, jer, kada argumenti više ne vrijede, “uvijek ima sreću da uvijek može zaigrati na nacionalnu kartu. A Ajvaz ga naziva najnegativnijim političarem.

‘Nezanimljivi Džaferović’

„Odstupa od svega onoga što je propisano u udžbenicima, bez pravljenja razlike između komuniciranja u javnom i privatnom prostoru. U svim istupima ima pristup pregovorima u smislu pobjednik-gubitnik, centralizovao je autoritet i očekuje poslušnost. Tokom medijskih istupa  u obraćanjima je dominantan i ima stil buntovnika”, tvrdi Ajvaz.

Uspješni Haradinaj i mrzovoljni Izetbegović

Haradinaj: Ne pada nam na pamet da se bavimo Srbijom
Screenshot

Govoreći o uspješnim političarima iz naše regije, Stanojević je spomenuo i kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, kojeg je stavio u vrh poretka.

„Najuspešniji političar, trenutno, svakako je Ramuš Haradinaj. On uspeva da jasno, strogo i dosledno vodi svoju politiku, čak i da se arogantno i nesimpatično suprotstavi mišljenju moćnije većine, bez obzira na prividnu nespretnost i sumnjivu prošlost“, ističe Stanojević.

A na drugom kraju ljestvice, uz već pomenutog „dugovladajućeg i plačljivog“ Vučića, on postavlja i Bakira Izetbegovića.

Izetbegović: Živim skromno, nemam automobil, za koji dan ću na biro rada
Screenshot

„To je zbog nesamosvojnosti, nekooperativnosi i uporne želje da se krivci za neuspeh traže samo na jednoj strani. Govori su mu ravni, mrzovoljni i subjektivno nemarkirani. Previše su neposredni i suviše posredni kad ne treba, napadno smireni i uglavnom neinventivni“, tvrdi Stanojević.

Ona se osvrnula i na člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda Šefika Džaferovića, za kojeg kaže da je „lišen emocija“, te da su mu potrebni intenzivniji stručni savjeti ili treninzi u oblasti odnosa s javnošću.

“Džaferović zna pomno izabrati riječi prilikom javne komunikacije, ali izjave su mu lišene emocija i dinamike. Ne pribjegava populističkim izjavama, dosta je umjeren, staložen, ali često i nezanimljiv. Ima pozitivan pristup, ali i minimalnu mjeru centralizacije autoriteta, što upućuje na nedostatak liderskog kapaciteta. Posjeduje veliko političko iskustvo koje ne ispoljava na ispravan način, a u obraćanjima mu dominira administrativni stil političkog jezika koji je neprilagođen i funkciji koju obnaša, ali i širim masama“, mišljenja je ona.

Kolinda Grabar-Kitarović je česta tema komentara na društvenim mrežama, zbog čega se nedavno i sama požalila na “seksistički” tretman. Njena figura, odijevanje, izgled iz mladih dana, posjete nogometnim utakmicama…, mnogo su učestalija tema od njenih isključivo političkih nastupa.

Dok Macan u njoj vidi odličan primjer modernog političara koji “zna prepoznati važnost društvenih mreža, zna jezike i sjajno izgleda”, Stanojević tvrdi da su “njeni govori poluobavešteni i nespretni, mada umiveni, sa elementima napadne glumljene pristojnosti”.

Ajvaz je mišljenja da mnogo polaže vizuelnom identitetu, ali i da je brzopleta.

„Nedostaje joj spontanosti i prirodnosti. Čini se da je mnogo bolja u jednosmjernoj komunikaciji gdje govor unaprijed pripremi, nego kada odgovara na nenadana pitanja. Čini se da joj ponekad nedostaje mjere, i da simpatije Hrvata iz BiH pokušava zadobiti populističkim i nacionalističkim porukama i miješanjem u unutarnju politiku BiH. Nerijetko sebe stavlja u središte pozornosti, kao što je to učinila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Bez obzira što je bila pod velikim utjecajem emocija i što je i ona od krvi i mesa, smatram da se trebala predstaviti na dostojanstveniji način, mada ne mislim da joj je to ponašanje umanjilo popularnost među ciljanom skupinom“, kaže Ajvaz.

‘Vučić komunicira efikasno’

Svi naši sagovornici složni su da većini političara s naših prostora treba dobra poduka iz ponašanja i politologije. No, nisu svi u istom košu, pa tako Macan izdvaja Vučića, kojem, kako kaže, treba najmanje korekcija na tu temu.

“Vučiću trebaju ponajmanje, jer on razumije važnost strateškog komuniciranja. On je puno uložio u edukaciju sebe i svojih ljudi, na svim razinama i razradio cijeli sustav. Vrlo efikasno komunicira. Neću ulaziti u demokratičnost u Srbiji, ali s aspekta komunikacija konzultira se s najboljima, govori Macan, te konstatira:

„Problem je ako političarima trebaju i druge edukacije prije onih o komuniciranju. Saborski zastupnici u Hrvatskoj su dobili komunikacijski šipak struke u Hrvatskoj, kao najgori komunikatori. A u susjedstvu je samo još gore. Milorad Dodik smišljeno komunicira na taj način, provocira i uspješno navlači bijes javnosti i već godinama u konačnici ostvaruje svoje političke ciljeve”, navodi Macan, uz napomenu da takvima Željko Komšić predstavlja idealnu protutežu.

Izvor: Al Jazeera

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *