KAKO JE BILO DOK JE VLADALA “PORODICA” ?

Ovih dana aktuelno je podsećanje na period vladavine Slobodana MIloševića kroz TV seriju PORODICA koja se emituje na državnoj televiziji.Ne ulazeći u sadržaj i verodostojnost likova kroz tekst koji prenosimo želimo da one mladje, koji ne pamte period devedesetih podsetimo kako je sve to izgledalo. Priča sa fejsbuka opisuje jedan dan jednog običnog srednjoškolca i njegove porodice.

Pozivamo sve vas koji pišete i imate priču na temu “DEVEDESETE” da nam je pošaljete. Rado ćemo je objaviti.

Za početak pročitajte ovu:

“Ljudi što podržavate izgradnju spomenika Slobodanu Miloševiću, samo se probudite jednog jutra u Njegovoj Srbiji. Videćete da su vaši roditelji pre odlaska na posao već odavno budni i čekaju u redovima ispred još uvek zatvorenih dućana: mati u redu za veknu hleba i flašu ulja, a otac u redu za benzin na pola kilometra od pumpe, gde svakog dana gurne auto po par metara, dok na pumpu ne okače znak da benzina više nema. Mati stiže kući sa veknom hleba jer je ulja nestalo, a otac sa par litara švercovanog benzina u dve plastične flaše, prethodno prokuvane da bi im se smanjila zapremina. Roditelji ti odu na posao, a ti odeš u školu bez knjiga jer ih profesori već odavno ne zahtevaju. Na velikom odmoru se ogrebeš cigaretu od najvećeg buržuja u smeni, koji te svejedno mrko pogleda, iako ima u šteku još dve kutije. Grejanja u školi nema i u učionici se sedi u fufaljci i sa kapom na glavi. Tokom nastave nestane i struje, pa vas profesori puste kućama. Na autobuskoj stanici stoje desetine ljudi u nadi da će se neki bus pojaviti da ih poveze i prave šale o Biomedu. Kad posle pola sata naiđe jedan, vidiš da nema šanse da se u njega uguraš i odlaziš kući peške. Ni kod kuće nema struje, ali ti si VI grupa, pa će stići već za 6-7 sati, ako ne zakasne puno sa uključenjem. Mati je stigla sa posla i na plinskom rešou ti greje boraniju od prekjuče, bez mesa. Tražiš neki ukus, a mati ti pruža par novčanica od 500 000 000 000 dinara da vidiš da li u radnji ima pavlake.

Odeš do radnje sa potpuno praznim policama, dok se negde u ćošku nazire neki proizvod – tegla senfa od pola kile za koju nemaš dovoljno para. Mati ti onda skuva dva jaja, koja je dobila kao topli obrok za taj mesec. Otac stiže sa posla, kaže da je primio platu. U firmi nema para, pa su radnici isplaćeni u svinjskim polutkama – eto mesa za boraniju! Meso ionako treba pojesti što pre kako se ne bi pokvarilo jer zamrzivač ne može da spoji dovoljno radnih sati u toku dana da bi sprečio kvarenje. Popodne prošetaš do pijace i kupiš četiri cigarete ‘na komad’. Danas je to crveni Port jer nema biranja. Podeliš ih sa drugom/drugaricom. Odlaziš kući, gde je struja stigla, a tvoji roditelji gledaju TV Dnevnik i Dnevnikov dodatak od dva sata. U tim emisijama govore kako ceo svet napada jadnu Srbiju, pa moramo da ratujemo protiv svih jer nas još i mrze. Iste emisije nas uveravaju kako pobeđujemo sve neprijatelje, a tebe i tvoje prijatelje nazivaju ‘silama mraka i bezumlja’ jer ste protiv ratova, pljačke, nepravde i siromaštva. Posle toga ponovo nestane struje i pred spavanje ti otac kaže da je u ratu poginuo jedan komšija, kog su silom odveli na ratište. U školi si već čuo/čula da je poginuo stariji brat jednog od drugara iz smene. Sutra se ne ide u školu jer prosvetari počinju štrajk, pa možeš da spavaš dokle hoćeš. A sada idite i dižite mu spomenik, mamu vam balavu!!!”

Advertisements

Srđan Preković Preka

Izvor: Facebook

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *