Vaspitavajte decu surovo, trebaće im.
Mene je čuvala baba koja je uvek pričala o Kozari, Grmeču, Nemcima, Ustašama, tifusu, zimi i gladi.
Jedna noga joj je bila promrzla u zbegu i uvek je bila modra i otečena i malo je šantala na nju. Imala je bistre, prodorne tamne oči.
Nije joj bilo teško da upotrebi nešto iz bogatog arsenala pogrdnih reči, kletvi i psovki, a ni motku (nemojte da mi se folirate da ne znate šta je motka, nikad niko nije govorio prut), ako je to bilo potrebno.
Bila je veliki borac u svom malom životu. I ostala mi je u sećanju kao jedna od najmekših duša koje sam ikad upoznala.
Prema tome, učite ih da se kale i prekaljuju.
Ako smo ih već rodili ovde, onda ih moramo naučiti kako da prežive. Sve ostalo je fenserajsko prenemaganje.
Nismo mi Beverli Hils, mi smo surovi Balkan i uvek će tako biti.
Milica Eseš Pinter