Nada Kostić: Pandora

Slagalica
Pandora, Pandora,Pandora
lepo izvajanom nogom
gurnula si poklopac
oslobodila čestice zla u etar
svetleće ko sateliti na nebu
dok se ne spoji zlo i moć
nastaće strašna noć.
Ljudi, a zveri
svi bezveri,
dušu đavolu prodali,
a onda sve planove odali.
Pandora,Pandora,Pandora
Na dnu je ležala nada
izletela je i ona tada
da vrati veru,ljubav stada
sruši zid čemera i jada.
Renesansa
Oživela u našem parku iznenada.
Dok se lavirintom ljubavi krećemo
na izlasku se srećemo.
Jedan pogled,laki dodir i reč.
Dok on svira najlepše pesme ljubavi
Ona kao noć u belom satenu
Okružena mirisom cveća
baca najlepši beli cvet
kao saten njene halje.
Oči pevaju
osećanja nadimaju
On raste srce široko
disanje duboko
hormon sreće u njemu miriše.
Pod smeškom meseca
I sjajem zvezda
čarobni kist umetnika
beleži večno renesansu
tu čarobnu romansu.
Akordi ,glas,poezija
rajski je spas
nauka renesanse vodi nas.

Autor  Nada Kostić, Redovni profesor univerziteta med.fak.Internista,endokrinolog  i Narodni poslanik

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *