Nakon pregovora i dugog pogađanja Evropska unija je dobila vodeće rukovodeće političke ličnosti. Ne ulazeći pretjerano u samu prirodu izbora i izbornog procesa za Evropski parlament kao ni u pitanja post-izbornog pogađanja pažnju treba usmjeriti u onom pravcu koji se tiče potencijalne ”evropske budućnosti” Republike Srbije. Ono što je posebno izazvalo pažnju domaće javnosti svakako je ime novog predstavnika za spoljne poslove EU. Riječ je o šefu španske diplomatije Đuzepu Borelju Fonteljesu. Na osnovu informacija o novoizabranom šefu diplomatije EU vidi se da se radi o čovjeku koji je izraziti protivnik svake vrste secesionizma. Iako, Katalonac, nikada nije podržavao aspiracije ovog španskog regiona za samostalnošću u odnosu na centralnu vlast u Madridu. Srazmjerno politici države čiji je šef diplomatije, shodno politici Vlade u Madridu pristalica je teritorijalne cjelovitosti Republike Srbije, to jeste, ne priznaje nezavisnost takozvane države Kosovo. Ovakvi politički vidici ove, po mnogo čemu interesantne ličnosti naišli su na oduševljenje određenog dijela javnosti u Srbiji. Međutim, vidjeće se da činjenica da je jedan Španac izabran na ovo odgovorno mijesto neće promijeniti tok politike EU prema Kosovskom pitanju.
Jedna od pet javnih politika koje proizvode instistucije EU jeste Spoljna politika. Ona ima za cilj da obezbedi jedinstven glas na svjetskoj sceni obuhvativši trgovinske politike, ekonomske odnose sa inostranstvom, zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku i Evropsku bezbednosnu i odbrambenu politiku. Dakle,spoljna politika, kojom će u narednom mandatnom periodu rukovoditi čovjek poznat kao protivnik Kosova kao nezavisne države ima za cilj da EU govori jedinstvenim glasom u inostranim poslovima. Zvanično viđenje Brisela po pitanju nezavisnosti samoproglašene države Kosovo u suprotnosti je sa Fonteljesovim. Međutim, više nego jasno je da će se lična viđenja ostaviti po strani i da će EU nastaviti da sporovodi dosadašnju politiku a koja podrazumjeva da je Kosovo nezavisno. Jasno je da će oduševljenje dijela javnosti u Srbiji brzo splasnuti, već nakon prvih poteza koje će napraviti budući šef diplomatije EU. Povući ću paralelu između ovog i slučaja izbora Donalda Trampa na mijesto šefa Bijele Kuće. Srpska javnost (ili barem velika njena većina) je bila navijački nastrojena prema aktuelnom predsjedniku SAD, nadajući se zaokretu u odnosima SAD prema pitanju Kosova i Metohije. Ovaj slučaj je pokazao da Velike sile ne mijenjaju spoljnu politiku prema nahođenjima pojedinaca,bez obzira nosioci koje funkcije bili. Ovakav način je još uvijek neshvatljiv mladoj srpskoj demokratiji, opterećenoj višedecenijskom periodom tranzicije. Nesumnjivo je da će novo rukov.odstvo EU pokušati da u svom mandantnom periodu riješi spor srpske i albanske strane po pitanju Kosova i Metohije, međutim, riješenje se ne nazire. Razlog prvenstveno leži u nedostatku političke volje koja je neophodna. Nakon svega, izvlači se zaključak da na ”autoputu” ka EU Srbija vozi u suprotnom smjeru ne znajući koje su posledice. Posledice nedostatka adekvatne politike i političke volje da se riješe brojni nagomilani problemi biće otvaranje Kosovskog ”pitanja” u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i cijelom području onoga što se kolokvijalno naziva ”Zapadni Balkan”.
Bojan Milić