Bugarski ‘desant’ na Sjevernu Makedoniju

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je objavio analizu: „Izbori u Bugarskoj 2021:Bugarski ‘desant’ na Sjevernu Makedoniju“

U Republici Bugarskoj će se 4.aprila 2021.godine održati redovni parlamentarni izbori, na kojima će se izabrati 240 zastupnika/poslanika Nacionalne skupštine Bugarske prema proporcionalnom sistemu zatvorenih lista. Ukupan broj izbornih jedinica je 31, iz kojih se zavisno od veličine izborne jedinice bira četiri do 16 zastupnika/poslanika. Izborni prag iznosi 4%.

Parlament Bugarske 2016.godine donio je zakon o obaveznom učešću na izborima, kako bi povećali legitimitet zastupnika u zemlji. Kazna predviđena za glasače koji zanemare obavezu glasanja je brisanje s biračkog spiska. Ipak, izbrisani glasači imaju mogućnost da se ponovo upišu na birački spisak. Time nisu riješeni problemi. Ovo je nedemokratski zakon – biračko pravo znači da svaki birač odlučuje hoće li ili neće učestvovati na izborima – ne smije biti prisiljen ili kažnjen ako ne glasa što već ukazuje na neznanje/nepriznavanje demokratije i antidemokratski duh režima u Sofiji. Bugarska ima brojnu dijasporu, koja tradicionalno ne izlazi na izbore, a zbog pandemije Covid-19 biće otežani izbori i za glasače, koji žive u Bugarskoj.

Dijaspora broji 2-2,5 miliona građana, jer ne postoje precizne evidencije. U Turskoj živi oko 700.000 bugarskih Turaka, koji su doživjeli golgotu 1980-tih godina prošlog stoljeća. U Grčkoj 300.000. Da li će učestvovati na izborima? Pokret za pravo i slobodu (DPS) – etnička stranke bugarskih Turaka pokušava dovesti što više Turaka, da učestvuju na izborima.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je objavio analizu: „Izbori u Bugarskoj 2021:Bugarski ‘desant’ na Sjevernu Makedoniju“, link: https://www.ifimes.org/ba/9991  (15.3.2021).

Borisov smenio tri ministra nakon teške saobraćajne nesreće
Foto: boykoborissov.bg

Kriza identiteta 

Da li je Bugarska u 14 godina članstva u EU uspjela izgraditi evropski identitet? Bugarska se neprestano suočava sa krizom identiteta. Proces bugarizacije kroz historiju često je vršen nasilno. Slučaj bugarskih Turaka.

Zabrinjavajuća je činjenica, da je prisutna sistemska stigmatizacije Roma, a vladajuće strukture koriste izraze za Rome „ciganski parazitizam“, „ciganski kriminal“ i slično. Pri tome vlasti prikrivaju stvarni broj Roma. Prema službenim statistikama broj Roma se kreće oko 5%, dok je realan broj dvostruko veći.

Bugari se pokušavaju predstavljati kao superiorniji prema drugima odnosno neka „viša i više vrijedna nadnacija“ posebno u odnosu prema Makedoncima. U doba globalizacije sličnost i bliskost među narodima će se sve više povećavati, preplitati će se identiteti i to je proces, koji je neminovan. Međutim, kod Makedonaca prisutna je visoka nacionalna svijest i vezanost za Makedonsku pravoslavnu crkvu (MPC-OA), zato negiranje identiteta i jezika je bespredmetno, a bugarske pasoše uzeli su silom prilika zbog mogućnosti zapošljavanja unutar država članica EU. Većina Makedonaca bi se odrekla bugarskih pasoša ulaskom Sjeverne Makedonije u EU. Uzimanje bugarskih pasoša nije nikakvo identitetsko identificiranje sa Bugarima nego jednostavno egzistencijalno pitanje (borba za doslovno preživljavanje) i tu su bugarske vlasti već doživjele fijasko, jer će zanemariv broj Makedonaca sa bugarskim pasošem učestvovati na predstojećim izborima u Bugarskoj – ispod statističke greške.

Bugarska je osporavala identitet i etničkim Turcima. Bugarskim Turcima su oduzeta prava politikom prisilne asimilacije i masovnim protjerivanjima 1980-ih, pod režimom komunističkog diktatora Todora Živkova. Tako se samo u periodu  juni – septembar 1989.godine iz Bugarske u Tursku prisilno  iselilo oko 340.000 etničkih Turaka i to je bilo etničko čišćenje, a ne dobrovoljan odlazak, kako su bugarske vlasti predstavile u to vrijeme.

Analitičari smatraju, da je politička retorika zamjenice premijera i ministrice vanjskih poslova Ekaterine Zaharieve (GERB) i kontraverznog čelnika VMRO-BND i ministra odbrane Krasimira Karakachanova usmjerena ka negiranju identiteta i jezika Makedonaca podsjećaju na retoriku italijanskih fašista prema Slovencima, kojima su negirali identitet i slovenski jezik početkom 20-tog stoljeća. Patriotizam u Bugarskoj usko je povezan sa krizom identiteta.

Borisov je 10 godina premijer i Bugarska je doživjela pad u pogledu poštivanja indexa liberalne demokracije. Bugarska je 2007.postala članica EU ali još uvijek nije prihvatila istinske evropske vrijednosti uključujući liberalno demokratske standarde. Borisov već godinu dana nije bio u bugarskom parlamentu. Uspostavljena je diktatura „tihe većine“. Novinari su postali neprijatelji, a Borisov režim koristi monolog – jednosmjernu komunikaciju. Većina medija u izbornoj kampanji je u službi vladajuće strukture. Uzimanje novca iz fondova ne bi trebao biti cilj članstava u EU nego bi to trebalo biti sredstvo, da se države što brže i lakše prilagode standardima političkim, ekonomskim, društvenim, koji postoje u EU i da na taj način ravnopravno participiraju u svim aktivnostima unutar EU. Integracija u EU, svijest o tome da pripadaju kao zemlja jednoj velikoj zajednici, da je svaki bugarski građanin istovremeno i građanin EU, velikog političkog i ekonomskog prostora od 450 miliona stanovnika, najvećeg prostora na svijetu u kojem vladaju liberalno-demokratski standardi – ne postoji kod većine bugarskih građana. Nepostojanje osjećaja, da su Evropljani, da imaju jedan zajednički identitet i da promoviraju zajedničke evropske ciljeve zajedništva i solidarnosti je veliki problem sa kojim se suočava Bugarska. Nažalost, u Bugarskoj tek malobrojni imaju taj osjećaj. Bugarska, koja je godinama bila pod lupom Brisela više nije bila ničim prisiljavana i uvjetovana poštivati liberalno-demokratske standarde kao što se od nje zahtijevalo u procesu pristupanja EU. Slično se dogodilo i u nekim drugim članicama koje su ranije postale članice EU.

Međunarodna pozicija Bugarske

Republika Bugarska je država sa brojnim problemima, građani u toj najnerazvijenoj državi EU žive na ivici siromaštva. Ekonomija je neefikasna, finansijska sredstva su ograničena i uglavnom već iscrpljena, a stvoren je snažan sloj oligarhije, koji broji oko 3.000 pojedinaca, koji vode klanovske borbe za raspodjelu ograničenih finansijskih sredstava i preraspodjelu moći, imovine i poslova. Nekoliko super bogatih tajkuna drže u svojim rukama poslovni i financijski kapital u zemlji. Preko njih praktički prolazi većina javnih tendera i sredstava iz EU fondova. Kriminal i korupcija su sveprisutni i nametnuli su se kao osnovna društvena tehnologija u upravljanju javnim fondovima i u svim javnim sferama. Sami zakoni stvaraju uvjete za korupcijsku praksu, a korupcija je postala društvena norma.

Bugarska pokušava da pronađe neku ravnotežu između obaveza prema NATO-u i tradicionalnih emocija i simpatija prema Rusiji. Kao članica NATO, Bugarska je odgovorna za 354 kilometara dugu istočnu granicu NATO-a. Granica na Crnom moru udaljena je manje od 500 kilometara od Krima i direktno se naslanja na oblast, koju kontrolira ruska crnomorska flota, kao i ruske zračne snage. Obaveza Bugarske jeste, da kontrolira ruske vojne aktivnosti na Crnom moru i pokušava, da pronađe pravu ravnotežu u odnosima sa dvije strane.

Emocije prema Rusiji duboko su ukorijenjene u bugarskom društvu. Historijske i kulturne veze sa Rusijom i naklonjenost toj zemlji u koliziji su sa strahom, koji se širi po medijima, da bi Bugarska lako mogla da bude uvučena u vojne obračune na Crnom moru. Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavljivao je, da su Rusija i Bugarska u historiji uvijek bile bliske i da će Rusija razvijati veze sa Bugarskom na svim kolosijecima.

U osnovi radi se samo o dva kolosijeka, a to je „Južni tok – Balkanski tok“, koji je važan ekonomski projekt i instrument ruske vanjske politike i drugi kolosijek je pokušaj Rusije, da preko Bugarske utječe na (ne)jedinstvo EU i NATO-a, kako bi obje ove organizacije zapravo podijelila – kako po pitanju sankcija tako i po pitanju sigurnosne politike, što je jednim dijelom i uspjelo. Zbog toga je Bugarska dobar teren za izvođenje „tajnih akcija i operacija“, što potvrđuju činjenice, da se u Sofiji nalazi jedan od glavnih punktova ruskih sigurnosno-obavještajnih službi u regionu. Rusija ima brojne pristalice među političkim elitama i građanima u Bugarskoj što se može okarakterizirati kao prorusko usmjerenje.

State Department u izvještaju kritičan do Bugarske

Američki State Department u najnovijem izvještaju „2020 Country Reports on Human Rights Practices: Bulgaria“[2] od 30.marta 2021.godine kritičan je do  Bugarske. U dijelu izvještaja, koji se odnosi na slobodu udruživanja zapisano je: „Vlasti su nastavile uskraćivati registraciju etničko-makedonskih aktivističkih grupa poput Ujedinjene makedonske organizacije – Ilinden, Društva potlačenih Makedonaca, Žrtava komunističkog terora i Makedonskog kluba etničke tolerancije u Bugarskoj, usprkos presudi iz mjeseca maja i više od 10 prethodnih odluka od strane Evropskog suda za ljudska prava da su kršili slobodu udruživanja grupa. Komitet za sprečavanje torture Vijeća Evrope 1. oktobra, izrazio je u privremenoj rezoluciji ‘duboku zabrinutost’ s obzirom na ‘formalnu primjenu zakonskih zahtjeva’ od vlasti koja je uporno primjenjivala odbijanje registracije Ujedinjenoj makedonskoj organizaciji – Ilinden i sličnim udruženjima od 2006. U novembru 2019. glavni tužilac postupio je po žalbi lidera Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO) i ministra odbrane Krasimira Karakačanova na pokušaje dviju udruga, Građanske asocijacije za zaštitu osnovnih ljudskih prava i Starodavnih Makedonaca, da stvore makedonsku manjinu. Glavni tužilac zatražio je od suda da raspusti udruženja, optužujući ih za politički program koji ugrožava jedinstvo i sigurnost nacije.“

„Ruski rulet“ Bojka Borisova 

Bugarska je zbog svoje geopolitičke pozicije, ali i zbog duhovne i kulturološke bliskosti i povezanosti sa Rusijom bila „pozvana“, da kao posrednik ublaži trenutni spor između Rusije i Zapada. Većina Bugara podržava ovakvu ulogu države. Međutim, većina političara zna, da je potpuno nerealno da se mala Bugarska, koja je na ivici siromaštva sada odjednom pozicionira kao veliki miritelj na međunarodnoj sceni. Bugarska, ipak, i dalje ostaje podijeljena po pitanju politike prema Rusiji.

Bojko Borisov igra igru sa Rusima, a Rusija ima interes da ima svoje ljude u institucijama EU i NATO. Njegov mentalni sklop je KGB-ovski. Nedavno protjerivanjem ruskih agenata je svojevrsna farsa. Rusi imaju pod kontrolom sigurnosno-obavještajni i obrambeni sistem Bugarske. Protjerivanje nekoliko ruskih agenata ništa ne znači za poziciju Rusije u tim sektorima u Bugarskoj. Ali to je važno Borisovu, da se u očima Zapada pokaže kao istinski borac protiv Rusije i njenih interesa. Ne zaboravimo, da je njegovu stranku Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) osnovala CDU pod pokroviteljstvom njemačke savezne kancelarke Angele Merkel, koja je njegov politički zaštitnik – da li i zaštitnik njegovog kriminala? Važnu ulogu za Borisova ima turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji ima snažne veze i utjecaj na tursku stranku DPS. Erdogan i Rusija podržavaju Borisova. Uloga Njemačke u regionu ne može se ocijeniti pozitivnom. Ako uzmemo u obzir, da je bivši njemački savezni kancelar Gerhard Schroeder, ključni čovjek plinovoda „Sjeverni tok“ i Putinov čovjek od povjerenja ne iznenađuje uloga Njemačke na Kosovu, koja je neposredno suprotstavljena američkim interesima. Posebno zabrinjava uloga kadrova CDU/CSU u kriminalnim aktivnostima u Bugarskoj, koja je samo od članstva u EU od EU dobila preko 40 milijardi eura. Propali pokušaj nametanja za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta (CDU) je znak da prema njemačkoj politici u regionu treba pristupati sa oprezom. Tu je i zaštitnički odnos Njemačke prema crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću.

Aktualna bugarska vlada je hibrid „Orbanizma“ i „Trumpizma“, koji je začinjen kriminalom/mafijom. Bojko Borisov pokušava igrati sa svima „Ruski rulet“, zbog toga je postao nepouzdan partner kome više niko ne vjeruje. Vjerovatno će nova američka administracija, zbog načina djelovanja i problematičnosti bugarske vlade, preispitati svoje odnose sa Bugarskom, koja je pokazivala neskrivenu naklonjenost Trumpu i Višegradskoj grupi država (V4).

Analitičari upozoravaju, da su ruske sigurnosno-obavještajne službe duboko involvirane u sigurnosno-obavještajni sistem Bugarske i to realno može ugroziti sigurnost NATO-a iz zbog toga Bugarsku nazivaju „trojanskim konjem“ Rusije u NATO-u. Zbog toga uključivanje Bugarske u razmjenu obavještajnih podataka višeg nivoa može biti rizično za NATO. U okviru sistema NATO selektiraju se i diferenciraju obavještajni podaci, tako da Bugarska nema dostupa do važnih obavještajnih podataka.

Rusija nije uspjela spriječiti ulazak Sjeverne Makedonije u NATO, ali sada pokušava preko bugarske blokade odnosno uloženog veta prolongirati početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije sa EU, onda se opravdanim postavlja pitanje, da li Rusija preko Bugarske ostvaruje svoje interese u regionu. Zanimljiva je činjenica, da su nedavno u Evropskom parlamentu zastupnici CDU/CSU glasali za podršku Bugarskoj, a protiv prijedloga da se uputi zvanična kritika bugarskoj vladi zbog opstrukcije početka pregovora Sjeverne Makedonije sa EU. EU je usvojila izvještaj o Sjevernoj Makedoniji, ali ne i amandman o „provokativnom ponašanju Bugarske“. Amandman Zelenih i Socijalista za provokativno ponašanje Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji nije prihvaćen zbog blokade poslanika iz Evropske narodne stranke i evropskih konzervativaca (EPP) gdje ključnu ulogu imaju zastupnici CDU/CSU. Vlasti u Sofiji svom silom i dalje pokušavaju „idealizirati“ stanje u državi, koja je već postala država-slučaj unutar EU i NATO-a.

Bugarskoj potrebna temeljita dekriminalizacija i demafizacija

Za formiranje nove vlade biće važan koalicioni kapacitet DPS, koji se povezuje sa mafijaškim strukturama i bliži je GERB-u, koji također gaji odnose sa tim strukturama i funkcionira kao kartel, a ne kao politička stranka. DPS već je izveo neke higijenske aktivnosti kako bi se pripremio za koaliciju sa GERB-om. Uklanjanje tajkuna Delyana Peevskog sa liste za parlament i prodaja njegovih medija čini se dijelom pokušaja DPS-a da se pripremi u obliku pogodnom za GERB-ovog javnog koalicionog partnera.

VMRO-BND vjerovatno ostaje ispod izbornog praga, usprkos transferima ljudi, materijala i tema („Sjeverna Makedonija“), koje je pružio i servisirao GERB. Čak i ako bi VMRO-BND uspio ući u parlament, a tri stranke (GERB-DPS-VMRO-BND) dobile ukupno preko 121 glas, problem takve koalicije bio bi negativan kredit povjerenja od samog početka. U takvoj koaliciji će GERB postati još ranjiviji na korupcionaške skandale Bojka Borisova, jer će ojačati utisak da kišobran DPS-ovog tužilaštva ostaje iznad njega. Generalno, veza GERB-a sa DPS-om, koja je javnosti poznata, biće jasno potvrđena. S druge strane, VMRO-BND će se ponovo prilično uvjerljivo otkriti kao privjesak tandema GERB-DPS. S ove tačke gledišta, otvorena koalicija GERB-DPS-VMRO-BND izgleda kao sporazum o političkom samoubistvu. Bugarskoj je potrebna temeljita dekriminalizacija i demafizacija za koju do sada nije postojala politička volja.

Advertisements

Analitičari smatraju, da će EU i SAD, pronaći političku opciju koja će predstavljati budućnost Bugarske, ako ne prestanu orkestrirani napadi na Sjevernu Makedoniju. Borisov napad na Sjevernu Makedoniju je samoubilački potez, koji će prvo koštati njega, a zatim i Bugarsku, jer SAD neće dopustiti ucjene Bugarske prema bilo kome, a posebno prema Sjevernoj Makedonije, koja je upravo uz pomoć SAD postala 30.članica NATO-a.

Analitičari smatraju, da će predstojeći parlamentarni izbori zbog toga biti izuzetno velika i značajna prilika da bugarski birači okrenu leđa takvim društvenim deformacijama i traže demokratski razvitak svoje države, ka nužnom prosperitetu i istinskom poštivanju evropskih vrijednosti, uključujući dobrosusjedske odnose te priznavanje i uvažavanje različitosti i pluralnosti savremenih društava što EU istinski jeste. Održavanje trenutnog statusa quo u Bugarskoj je neodrživo.

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Sofija, 31.mart 2021

IFIMES
Advertisements

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *