Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je objavio analizu: „Izbori u Bugarskoj 2021:Bugarski ‘desant’ na Sjevernu Makedoniju“
Parlament Bugarske 2016.godine donio je zakon o obaveznom učešću na izborima, kako bi povećali legitimitet zastupnika u zemlji. Kazna predviđena za glasače koji zanemare obavezu glasanja je brisanje s biračkog spiska. Ipak, izbrisani glasači imaju mogućnost da se ponovo upišu na birački spisak. Time nisu riješeni problemi. Ovo je nedemokratski zakon – biračko pravo znači da svaki birač odlučuje hoće li ili neće učestvovati na izborima – ne smije biti prisiljen ili kažnjen ako ne glasa što već ukazuje na neznanje/nepriznavanje demokratije i antidemokratski duh režima u Sofiji. Bugarska ima brojnu dijasporu, koja tradicionalno ne izlazi na izbore, a zbog pandemije Covid-19 biće otežani izbori i za glasače, koji žive u Bugarskoj.
Dijaspora broji 2-2,5 miliona građana, jer ne postoje precizne evidencije. U Turskoj živi oko 700.000 bugarskih Turaka, koji su doživjeli golgotu 1980-tih godina prošlog stoljeća. U Grčkoj 300.000. Da li će učestvovati na izborima? Pokret za pravo i slobodu (DPS) – etnička stranke bugarskih Turaka pokušava dovesti što više Turaka, da učestvuju na izborima.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) je objavio analizu: „Izbori u Bugarskoj 2021:Bugarski ‘desant’ na Sjevernu Makedoniju“, link: https://www.ifimes.org/ba/9991 (15.3.2021).
Kriza identiteta
Zabrinjavajuća je činjenica, da je prisutna sistemska stigmatizacije Roma, a vladajuće strukture koriste izraze za Rome „ciganski parazitizam“, „ciganski kriminal“ i slično. Pri tome vlasti prikrivaju stvarni broj Roma. Prema službenim statistikama broj Roma se kreće oko 5%, dok je realan broj dvostruko veći.
Bugari se pokušavaju predstavljati kao superiorniji prema drugima odnosno neka „viša i više vrijedna nadnacija“ posebno u odnosu prema Makedoncima. U doba globalizacije sličnost i bliskost među narodima će se sve više povećavati, preplitati će se identiteti i to je proces, koji je neminovan. Međutim, kod Makedonaca prisutna je visoka nacionalna svijest i vezanost za Makedonsku pravoslavnu crkvu (MPC-OA), zato negiranje identiteta i jezika je bespredmetno, a bugarske pasoše uzeli su silom prilika zbog mogućnosti zapošljavanja unutar država članica EU. Većina Makedonaca bi se odrekla bugarskih pasoša ulaskom Sjeverne Makedonije u EU. Uzimanje bugarskih pasoša nije nikakvo identitetsko identificiranje sa Bugarima nego jednostavno egzistencijalno pitanje (borba za doslovno preživljavanje) i tu su bugarske vlasti već doživjele fijasko, jer će zanemariv broj Makedonaca sa bugarskim pasošem učestvovati na predstojećim izborima u Bugarskoj – ispod statističke greške.
Bugarska je osporavala identitet i etničkim Turcima. Bugarskim Turcima su oduzeta prava politikom prisilne asimilacije i masovnim protjerivanjima 1980-ih, pod režimom komunističkog diktatora Todora Živkova. Tako se samo u periodu juni – septembar 1989.godine iz Bugarske u Tursku prisilno iselilo oko 340.000 etničkih Turaka i to je bilo etničko čišćenje, a ne dobrovoljan odlazak, kako su bugarske vlasti predstavile u to vrijeme.
Analitičari smatraju, da je politička retorika zamjenice premijera i ministrice vanjskih poslova Ekaterine Zaharieve (GERB) i kontraverznog čelnika VMRO-BND i ministra odbrane Krasimira Karakachanova usmjerena ka negiranju identiteta i jezika Makedonaca podsjećaju na retoriku italijanskih fašista prema Slovencima, kojima su negirali identitet i slovenski jezik početkom 20-tog stoljeća. Patriotizam u Bugarskoj usko je povezan sa krizom identiteta.
Borisov je 10 godina premijer i Bugarska je doživjela pad u pogledu poštivanja indexa liberalne demokracije. Bugarska je 2007.postala članica EU ali još uvijek nije prihvatila istinske evropske vrijednosti uključujući liberalno demokratske standarde. Borisov već godinu dana nije bio u bugarskom parlamentu. Uspostavljena je diktatura „tihe većine“. Novinari su postali neprijatelji, a Borisov režim koristi monolog – jednosmjernu komunikaciju. Većina medija u izbornoj kampanji je u službi vladajuće strukture. Uzimanje novca iz fondova ne bi trebao biti cilj članstava u EU nego bi to trebalo biti sredstvo, da se države što brže i lakše prilagode standardima političkim, ekonomskim, društvenim, koji postoje u EU i da na taj način ravnopravno participiraju u svim aktivnostima unutar EU. Integracija u EU, svijest o tome da pripadaju kao zemlja jednoj velikoj zajednici, da je svaki bugarski građanin istovremeno i građanin EU, velikog političkog i ekonomskog prostora od 450 miliona stanovnika, najvećeg prostora na svijetu u kojem vladaju liberalno-demokratski standardi – ne postoji kod većine bugarskih građana. Nepostojanje osjećaja, da su Evropljani, da imaju jedan zajednički identitet i da promoviraju zajedničke evropske ciljeve zajedništva i solidarnosti je veliki problem sa kojim se suočava Bugarska. Nažalost, u Bugarskoj tek malobrojni imaju taj osjećaj. Bugarska, koja je godinama bila pod lupom Brisela više nije bila ničim prisiljavana i uvjetovana poštivati liberalno-demokratske standarde kao što se od nje zahtijevalo u procesu pristupanja EU. Slično se dogodilo i u nekim drugim članicama koje su ranije postale članice EU.
Međunarodna pozicija Bugarske
Bugarska pokušava da pronađe neku ravnotežu između obaveza prema NATO-u i tradicionalnih emocija i simpatija prema Rusiji. Kao članica NATO, Bugarska je odgovorna za 354 kilometara dugu istočnu granicu NATO-a. Granica na Crnom moru udaljena je manje od 500 kilometara od Krima i direktno se naslanja na oblast, koju kontrolira ruska crnomorska flota, kao i ruske zračne snage. Obaveza Bugarske jeste, da kontrolira ruske vojne aktivnosti na Crnom moru i pokušava, da pronađe pravu ravnotežu u odnosima sa dvije strane.
Emocije prema Rusiji duboko su ukorijenjene u bugarskom društvu. Historijske i kulturne veze sa Rusijom i naklonjenost toj zemlji u koliziji su sa strahom, koji se širi po medijima, da bi Bugarska lako mogla da bude uvučena u vojne obračune na Crnom moru. Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavljivao je, da su Rusija i Bugarska u historiji uvijek bile bliske i da će Rusija razvijati veze sa Bugarskom na svim kolosijecima.
U osnovi radi se samo o dva kolosijeka, a to je „Južni tok – Balkanski tok“, koji je važan ekonomski projekt i instrument ruske vanjske politike i drugi kolosijek je pokušaj Rusije, da preko Bugarske utječe na (ne)jedinstvo EU i NATO-a, kako bi obje ove organizacije zapravo podijelila – kako po pitanju sankcija tako i po pitanju sigurnosne politike, što je jednim dijelom i uspjelo. Zbog toga je Bugarska dobar teren za izvođenje „tajnih akcija i operacija“, što potvrđuju činjenice, da se u Sofiji nalazi jedan od glavnih punktova ruskih sigurnosno-obavještajnih službi u regionu. Rusija ima brojne pristalice među političkim elitama i građanima u Bugarskoj što se može okarakterizirati kao prorusko usmjerenje.
State Department u izvještaju kritičan do Bugarske
„Ruski rulet“ Bojka Borisova
Bojko Borisov igra igru sa Rusima, a Rusija ima interes da ima svoje ljude u institucijama EU i NATO. Njegov mentalni sklop je KGB-ovski. Nedavno protjerivanjem ruskih agenata je svojevrsna farsa. Rusi imaju pod kontrolom sigurnosno-obavještajni i obrambeni sistem Bugarske. Protjerivanje nekoliko ruskih agenata ništa ne znači za poziciju Rusije u tim sektorima u Bugarskoj. Ali to je važno Borisovu, da se u očima Zapada pokaže kao istinski borac protiv Rusije i njenih interesa. Ne zaboravimo, da je njegovu stranku Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) osnovala CDU pod pokroviteljstvom njemačke savezne kancelarke Angele Merkel, koja je njegov politički zaštitnik – da li i zaštitnik njegovog kriminala? Važnu ulogu za Borisova ima turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji ima snažne veze i utjecaj na tursku stranku DPS. Erdogan i Rusija podržavaju Borisova. Uloga Njemačke u regionu ne može se ocijeniti pozitivnom. Ako uzmemo u obzir, da je bivši njemački savezni kancelar Gerhard Schroeder, ključni čovjek plinovoda „Sjeverni tok“ i Putinov čovjek od povjerenja ne iznenađuje uloga Njemačke na Kosovu, koja je neposredno suprotstavljena američkim interesima. Posebno zabrinjava uloga kadrova CDU/CSU u kriminalnim aktivnostima u Bugarskoj, koja je samo od članstva u EU od EU dobila preko 40 milijardi eura. Propali pokušaj nametanja za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta (CDU) je znak da prema njemačkoj politici u regionu treba pristupati sa oprezom. Tu je i zaštitnički odnos Njemačke prema crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću.
Aktualna bugarska vlada je hibrid „Orbanizma“ i „Trumpizma“, koji je začinjen kriminalom/mafijom. Bojko Borisov pokušava igrati sa svima „Ruski rulet“, zbog toga je postao nepouzdan partner kome više niko ne vjeruje. Vjerovatno će nova američka administracija, zbog načina djelovanja i problematičnosti bugarske vlade, preispitati svoje odnose sa Bugarskom, koja je pokazivala neskrivenu naklonjenost Trumpu i Višegradskoj grupi država (V4).
Analitičari upozoravaju, da su ruske sigurnosno-obavještajne službe duboko involvirane u sigurnosno-obavještajni sistem Bugarske i to realno može ugroziti sigurnost NATO-a iz zbog toga Bugarsku nazivaju „trojanskim konjem“ Rusije u NATO-u. Zbog toga uključivanje Bugarske u razmjenu obavještajnih podataka višeg nivoa može biti rizično za NATO. U okviru sistema NATO selektiraju se i diferenciraju obavještajni podaci, tako da Bugarska nema dostupa do važnih obavještajnih podataka.
Rusija nije uspjela spriječiti ulazak Sjeverne Makedonije u NATO, ali sada pokušava preko bugarske blokade odnosno uloženog veta prolongirati početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije sa EU, onda se opravdanim postavlja pitanje, da li Rusija preko Bugarske ostvaruje svoje interese u regionu. Zanimljiva je činjenica, da su nedavno u Evropskom parlamentu zastupnici CDU/CSU glasali za podršku Bugarskoj, a protiv prijedloga da se uputi zvanična kritika bugarskoj vladi zbog opstrukcije početka pregovora Sjeverne Makedonije sa EU. EU je usvojila izvještaj o Sjevernoj Makedoniji, ali ne i amandman o „provokativnom ponašanju Bugarske“. Amandman Zelenih i Socijalista za provokativno ponašanje Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji nije prihvaćen zbog blokade poslanika iz Evropske narodne stranke i evropskih konzervativaca (EPP) gdje ključnu ulogu imaju zastupnici CDU/CSU. Vlasti u Sofiji svom silom i dalje pokušavaju „idealizirati“ stanje u državi, koja je već postala država-slučaj unutar EU i NATO-a.
Bugarskoj potrebna temeljita dekriminalizacija i demafizacija
VMRO-BND vjerovatno ostaje ispod izbornog praga, usprkos transferima ljudi, materijala i tema („Sjeverna Makedonija“), koje je pružio i servisirao GERB. Čak i ako bi VMRO-BND uspio ući u parlament, a tri stranke (GERB-DPS-VMRO-BND) dobile ukupno preko 121 glas, problem takve koalicije bio bi negativan kredit povjerenja od samog početka. U takvoj koaliciji će GERB postati još ranjiviji na korupcionaške skandale Bojka Borisova, jer će ojačati utisak da kišobran DPS-ovog tužilaštva ostaje iznad njega. Generalno, veza GERB-a sa DPS-om, koja je javnosti poznata, biće jasno potvrđena. S druge strane, VMRO-BND će se ponovo prilično uvjerljivo otkriti kao privjesak tandema GERB-DPS. S ove tačke gledišta, otvorena koalicija GERB-DPS-VMRO-BND izgleda kao sporazum o političkom samoubistvu. Bugarskoj je potrebna temeljita dekriminalizacija i demafizacija za koju do sada nije postojala politička volja.
Analitičari smatraju, da će EU i SAD, pronaći političku opciju koja će predstavljati budućnost Bugarske, ako ne prestanu orkestrirani napadi na Sjevernu Makedoniju. Borisov napad na Sjevernu Makedoniju je samoubilački potez, koji će prvo koštati njega, a zatim i Bugarsku, jer SAD neće dopustiti ucjene Bugarske prema bilo kome, a posebno prema Sjevernoj Makedonije, koja je upravo uz pomoć SAD postala 30.članica NATO-a.
Analitičari smatraju, da će predstojeći parlamentarni izbori zbog toga biti izuzetno velika i značajna prilika da bugarski birači okrenu leđa takvim društvenim deformacijama i traže demokratski razvitak svoje države, ka nužnom prosperitetu i istinskom poštivanju evropskih vrijednosti, uključujući dobrosusjedske odnose te priznavanje i uvažavanje različitosti i pluralnosti savremenih društava što EU istinski jeste. Održavanje trenutnog statusa quo u Bugarskoj je neodrživo.
Ljubljana/Washington/