Draško Stanivuković – Najmlađi „državni neprijatelj“ sa najviše glasova

Draško Stanivuković je sve što ne očekujete od političara sa brdovitog Balkana – mlad i materijalno situiran.

Poreklom iz jedne od najbogatijih porodica Banja Luke, u politiku je ušao sa 18 godina pristupajući opozicionoj stranci centra Partiji demokratskog progresa (PDP).

Malagurski podržao kandidaturu Draška Stanivukovića
Foto: Twitter

„Počeo sam tada zato što sam tada jedino i mogao, zbog punoletstva. Duh moje porodice je uvek bio opozicioni i otuda u meni od malih nogu duh da primetim da ovde ne valja i da može bolje“, kaže Stanivuković za BBC na srpskom na početku razgovora.

Tokom sedmogodišnje političke karijere Stanivuković je prešao put od najmlađeg odbornika Skuštine grada Banja Luka 2016. godine do najmlađeg poslanika u parlamentu Republike Srpske 2018. godine.

Za njega je 2018. glasalo blizu 20.000 građana, što znači da je dobio veću podršku od daleko iskusnijih političara i funkcionera velikih stranaka.

Tako je sa 25 godina postao najmlađi poslanik u parlamentu Republike Srpske, ali i poslanik sa najviše osvojenih glasova.

Zbog toga je u pojedinim medijima proglašen „najvećim iznenađenjem izbora“, pa i „čudom od deteta“, dok su mu mediji bliski vlasti dodelili epitet „mladog tajkuna“.

Političar nove generacije

Svojevrsni zaštitni znak njegove kampanje postao je komad asfalta.

U jednom od mnogih video snimaka koje objavljuje na Fejsbuku, Stanivuković rukama kida novopostavljeni asfalt kako bi ukazao na kvalitet radova i na to da izvođači krše pravila po kojima debljina asfalta treba biti osam, a ne dva centimetra.

Ovakvi performansi služe da na slikovit način građanima objasni probleme o kojima njegove kolege govore, kako kaže, nerazumljivo i komplikovano.

„Ako lomite asfalt, to znači da je neko uzeo mnogo novca na debljini asfalta i da postoji građevinska mafija“, objašnjava Stanivuković.

Za komunikaciju sa građanima primarno je izabrao društvene mreže.

Njegovu stranicu na Fejsbuku danas prati više od 80.000 ljudi, a snimci različitih akcija imaju na desetine hiljade pregleda.

„Za mene je to dokaz da ljudi razumeju moj pristup“, kaže Stanivuković.

Dok je većina njegovih protivkandidata svečano presecala vrpce, Stanivuković je veći deo kampanje proveo na ulici sa građanimai sa megafonom u ruci.

Veruje da je upravo takvim pristupom osvojio glasače.

„Puno je tekućih problema, ja ovim poslom želim da se bavi proaktivno u svakom smislu. Trudim se da svuda stignem i da svojim primerom uključim mnogo ljudi u sve procese“, kaže on.

Zato za posao narodnog poslanika koji sada obavlja kaže da je „specifičan“.

„Nemate standardno radno vreme. Imate obavezne sednice i ostatak vremena za sve potrebe građana. Nekad jedva stižem na sve aktivnosti jer puno je zahteva“, objašnjava on u sedištu stranke PDP u Banja Luci.

Dok vodimo intervju – na koji je stigao sa malim zakašnjenjem i po kojom kapi znoja na licu – ispred kancelarije na prijem čekaju građani.

„Ljudi mene percipiraju kao nekoga kome mogu reći problem“, kaže Stanivuković.

Priznaje da kroz takve interakcije sa građanima i sam uči o tome gde živi i informiše se o njihovim životnim problemima.

Draško Stanivuković, Foto: Screenshot

Ishod jednog takvog slučaja je i „afera pelene“.

U Republici Srpskoj, teško bolesna deca i osobe imaju pravo da dobijaju pelene na teret Fonda za zdravstveno osiguranje. Zbog promene pravilnika i načina nabavke, sledovanja pelena koja refundira Fond su smanjena, a nabavljane su pelene znatno lošijeg kvaliteta.

Promena je pogodila skoro 12.000 korisnika, a nabavka ovih pelena koštala je 715.000 konvertibilnih maraka (oko 350 hiljada evra).

„U najkraćoj mogućoj crti – na pelenama koje su uvezene iz Albanije je neko pokušao da se obogati“, kaže Stanivuković.

Roditelji su se obratili Stanivukoviću, a on je problem izneo u skupštini.

„Digla se prašina, javnost, mediji pisali i sve se otkrilo“, kaže on.

Direktor Fonda za zdravstveno osiguranje ubrzo je najavio povratak na stari pravilnik.

„Sve se vratilo na staro, ali su korisnici dobili i dodatne pogodnosti. Dakle, potpuna pobuna i pobeda građana“, dodaje Stanivuković.

U teget džemperu i beloj majici sa kragnom na prvi pogled ne izgleda drugačije od mnogih banjalučkih studenata, što on i jeste – posle gimnazije upisao je Ekonomski fakultet u Banja Luci.

Ipak, priznaje da za imidž uvek aktivnog i za građane uvek otvorenog narodnog poslanika može da zahvali privilegovanom položaju u odnosu na vršnjake.

„Verujem da ima ljudi koji imaju veliku želju da se bave politikom poput mene, ali moraju da se bave time kako da prežive. Ja o tome ne moram da brinem i mogu 24 sata da radim ovo što radim“, objašnjava Stanivuković.

Porodično nasleđe

Draško potiče iz jedne od najimućnijih banjalučkih porodica.

Objašnjava da je bogatstvo stekao njegov pradeda.

„Bio je jedan od najuglednijih i najbogatijih preduzetnika. Bavio se trgovinom, stočarstvom, poljoprivredom i imao mnogo zemlje još 50-ih i 60-ih godina“, objašnjava Stanivuković.

Svoju porodicu opisuje kao „preduzetničku dinastiju“.

„Niko se od nas nije bavio politikom, ujak je vrlo ugledan preduzetnik i danas, moj otac takođe. Svi su oni nasleđivali to što je krenulo od pradede“, kaže Stanivuković.

Ističe da ipak ima svesrdnu podršku familije.

„Kao dete sam imao prilike da putuje sa porodicom i vidim da su drugi gradovi mnogo uređeniji. U meni se probudio bunt i pitao sam se što je škola u koju idem neuređena“, objašnjava Stanivuković motive za ulazak u politiku.

Kaže da je ubrzo shvatio da politika definiše sve sfere društva – od obrazovanja do zdravstva.

„Osećam veliku ljubav prema svom narodu i zemlji. Kao mlad sam shvatio da želim ogromne promene“, dodaje on.

Promene koje želi usmerene su ka boljoj preraspodeli sredstava, a protiv krupnog kapitala, privilegovanih pojedinaca i korupcije.

Kaže da može biti paradoks to što je i on po definiciji kapitalista.

„Od automobila koje moja porodica vozi, kuće, firme, svega. Ali ja sam neko ko želi da svoj kapital, novac i uticaj koji je stekao uz porodicu stavi u službu građana“, kaže Stanivuković.

On je 2014. godine osnovao i Udruženje građana „Budi drugačiji“ koje je svakodnevno prikupljalo pomoć za ugrožene društvene grupe i podsticalo sugrađane da se bave stvarima korisnim za zajednicu.

Tako je udruženje podržavalo majke koje su se borile da dobiju neisplaćene dodatke, pokrenulo akciju za stvaranje boljih uslova za rad u osnovnim i srednjim školama, ukazivalo na trošenje budžetskih sredstava za kupovinu skupih službenih automobila i povelo proteste protiv poskupljenja goriva.

Odrekao se poslaničke, a pre toga i odborničke, plate i taj novac uplaćuje kao pomoć učenicima i različitim aktivistima za ljudska prava u Banja Luci.

„Samo nemojte misliti da je imati u ovom društvu uvek prednost. Nekada je i ogroman pritisak“, kaže Stanivuković.

Neprijatelj države

Za njega je aktuelna predsednica Republike Srpske Željka Cvijanović rekla da je „sladak, ali nevaspitan“, dok su ga mediji bliski vlasti često opisivali kao „mladog tajkuna“.

„Ja imam podršku oca. Ipak, mi smo firme prodali i danas poslujemo van zemlje, jer u matičnoj nemamo prostor zato što drugačije mislimo“, kaže Stanivuković.

On kaže da bi država još odavno reagovala da je u poslovanju njegove porodice bilo nečega spornog.

„Pa ako me uhapse zbog izmišljenog državnog udara i zbog toga što nisam došao na informativni razgovor šta bi onda radili da nešto stvarno postoji“, dodaje.

Stanivuković je uhapšen 25. decembra 2018. godine tokom protesta „Pravda za Davida“ koje je organizovala grupa građana zahtevajući od nadležnih da reše slučaj ubistva 21-godišnjeg studenta Davida Dragičevića.

Policija je tog dana opkolila trg na kom su se građani svakodnevno okupljali i zabranila skup.

„Postoji nešto što ne možete dirati – slobodu kretanja i življenja. Pritom ti ljudi nikada nered nisu napravili“, objašnjava Stanivuković.

On se tada glasno pobunio, a region je obišao snimak narodnog poslanika kog policija nasilno gura u policijski automobil dok on pokušava da se otrgne.

„Ja stojim 20 metara izvan kruga, dolazi policija, gazi i hapsi me. I tada se predam, tada? Ne može, to je prkos“, dodaje on.

Tada je sa još nekoliko učesnika protesta optužen za „pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja Republike Srpske.“

Povodom ovog protesta, postupanja policije, ali i najavljene promene zakona o javnom okupljanju, vlastima Republike Srpske nedavno su se obratile i ambasade SAD, Nemačke i Velike Britanije koje su saopštile da opoziciju, civilno društvo i mirne protesta poput „Pravda za Davida“ ne bi trebalo smatrati pretnjom.

„Za sve ove godine imam šest krivičnih i 50.000 maraka prekršajnih naloga – nema tu nikakve osnove. U mojoj glavi ne vrede njihove ovozemaljske kazne“, kaže Stanivuković.

Zbog toga, kaže, Banja Luka danas nije grad u kom se poštuju ljudska prava.

„Kao i svuda i ovde se može desiti da vas neko prebije ili opljačka. Ali vi ovde nemate nikakvu garanciju da ćete biti zaštićeni i da će neko odgovarati“, objašnjava.

„Bez istorije nema budućnosti“
Stanivuković je ponosan na „zavetnu istoriju svog naroda“. Veruje da se toga ne treba odricati, već negovati i prilagoditi 21. veku.

„Ta istorija jeste mučenička, tragična, oslobodilačka, ali mi je ne poznajemo i ne izvlačimo pouke. Živimo isto“, kaže on.

Dodaje i da danas vlada uverenje da si „veliki Srbin ako je ceo svet protiv vas“.

„Niste veliki Srbin ako mrzite Bošnjaka, Hrvata, ako vas Amerikanac bombarduje i ako vam Englez uvodi sankcije“, kaže Stanivuković.

Kada Stnivuković pominje „njegov narod“, kaže da misli na „srpski narod i Republiku Srpsku“ gde je rođen.

Ipak, kaže da je svestan zemlje u kojoj živi.

„Ja smatram da se mi – Srbi – Bosne i Hercegovine koja nam je zagarantovana Dejtonom, nikada ne trebamo odricati. Mislim da jaka RS ne znači slaba Federacija, i obrnuto“, objašnjava.

Veruje da je suživot svih naroda u Bosni i Hercegovini moguć i dodaje da bi voleo da se u budućnosti sa onima koji vode Federaciju takmiči u pozitivnim stvarima, a ne u ponižavanju.

„Moguće je da živimo zajedno i dogovaramo se. I drugi narodi kao i naš imaju istorijsko i kulturološko pravo na ovo tlo. Ne možemo se uvek vraćati u prošlost i ono što je bilo“, kaže Stanivuković.

Iz Sarajeva se na račun političara u Srpskoj često mogu čuti zamerke da više „gledaju ka Beogradu“ nego ka glavnom gradu sopstvene države.

„Ja se ne odričem Sarajeva, ali Beograd, Srbija, Kosovo i Metohija i sve ono što sam kao dete učio od Nemanjića na ovamo je ono što sam ja. Ali nisam pun mržnje, već ljubavi“, odgovara Stanivuković.

Dok govori o srpskoj istoriji i nacionalnoj svesti njegova ushićenost je očigledna.

U oba entiteta Bosne i Hercegovine najveću podršku trenutno imaju partije koje često pribegavaju nacionalističkoj retorici. U isto vreme, Bosna je na vrhu liste zemalja iz kojih mladi ljudi odlaze.

„To govori da mladi ne glasaju, a da građani koji su pod uticajem rata glasaju. Govori o prvoj reformi koju trebamo voditi – reformi uma.

Advertisements

„Imate veliki odlazak mladih i aktivista koji su iz objektivnih razloga napustili zemlju, ali ja sam odlučio da ostanem na borilištu i da ovakvim pristupom ispišemo neke stranice bolje budućnosti, a potom i istorije“, zaključuje Stanivuković.

Izvor: BBC na srpskom

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *