NARODNI POSLANIK JAHJA FEHRATOVIĆ REAGOVAO JE OVIM TEKSTOM NA JUČERAŠNJI LAPSUS PREDEDNIKA ALEKSANDRA VUČIĆA:
Prema statusu, kod nas Bošnjaka i muslimana, muftije su najugledniji ljudi, koji su shodno znanju, autoritetu i utjecaju odabrani od strane zajednice na te časne pozicije. Mi od njih učimo i poštujemo ih. Njihova uloga u zajednici jest da duhovno krijepe, usmjeravaju i vode svoje sljedbenike putem dobra a odvraćaju od zla.
Kroz historiju muslimanskih zajednica, postojavali su i veći autoriteti od njih, na primjer šejhul-islam, reisul-ulema itd. Međutim, danas u savremenome svijetu i manjim zajednicama muslimana, posebno onim koje egzistiraju kao manjine u sekularnim društvima, oni su noseći simboli tih zajednica. Za to u jučerašnjem lapsusu predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučić prilikom otvaranja rekonstruisanogaputa Raška-Novi Pazar, prepoznajemo nekoliko društvenih fenomena.
Jedan je taj da bi predsjednik morao poznavati ukupnost prilika i osjetljivost građana koji su ga birali na spominjanje njihovih velikodostojnika u bilo kakvom kontekstu, makar to dolazilo i kao lapsus lingua. Ne smije biti lapsuza kada su u pitanju simboli, posebno simboli osjetljivih zajednica i dijela naroda koji se trudi da bude izuzetno korektan prema državi. Na razini simbolične ravni, to bi bilo i ekvivalentno tome da je predsjednik sličan lapsus imao kada su pitanju vladike u pravoslavlju ili biskupi u katoličanstvu. Međutim, sagledavajući cjelokupnu situaciju i ambijent u kome se incident dogodio, primjetno je da je ovaj lapsus došao spontano i nezlonamjerno, posebno imajući u vidu povod obraćanja, što predstavlja olakšavajuću okolnost za predsjednika države. Međutim, predsjednik Vučić bi morao a vjerujem i da jeste dobrano upoznat sa svim okolnostima i emocionalnim vezama muslimana i Bošnjaka sa ovim pojmom i nosiocima titule muftija. I najbolje bi bilo da se situacija zadržala na tom lapsuzu, jer potonje reakcije i pokušaji izvlačenja su doveli do toga da isti bude fokusiran i prilično neprimjeren.
Drugi, posebno važan faktor koji je najvjerovatnije doveo do ovakve percepcije pojma muftije od strane predsjednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića jeste dublje psihološku pitanje koje si tiče nas muslimana i Bošnjaka. Odnosno, onoga kako mi sami doživljavamo i prenosimo u javnome diskursu vlastiti osjećaj prema ovom pojmu na taj način kreirajući percepciju drugih oko nas. Fenomen društvenih mreža prenio je mahalanje iz kahvi, na kojima smo vrlo vješti da omalovažavamo sami sebe i svoje uglednike iz objesti, pokvarenosti ili samo dokonluka, u javni prostor. Ko je iole prisutan u tom javnom prostoru i prati ono što je zadnjih mjeseci intenzivno objavljivano o samom pojmu muftije i časnim i čestitim nosiocima ove titule od strane dobrog dijela muslimanskobošnjačkog naroda, vidjet će da je više od polovine takvih obznana pežorativno, omalovažavajuće, prizemno i nedostojno nas samih, a sve u cilju malicioznog pokušaja umanjenje vrijednosti naših velikodostojnika. Nesvjesni u svojoj samosvijesti da se takva slika ambijenta prenosi se i na opći društveni diskurs i onda kreira javno mnjenje koje podsvjesno dovodi u pitanje nas same.
Ne umanjujući nimalo ono što je sam predsjednik Republike Srbije nesmotreno sebi dozvolio, ipak smatram da veću odgovornost od njega imamo mi sami kao kolektivitet, jer smo dozvolili da se poigramo sa simbolima i iste omalovažavamo, čime smo otvorili put danas i drugi tako percipiraju. I zato iz ovoga trebamo uzeti civilizacijsku lekciju, naučiti sebe i vlastito okruženje i zajednicu da je samopoštovanje oosnova odnosa drugih prema nama. Onoliko koliko mi poštujemo sebe i svoje vrijednosti, toliko će nas poštovati drugi.
I danas kada zahtijevamo od predsjednika države, sa pravom, da se na neki način ispravi zbog lapsuza, još više moramo zahtijevati od sebe da, konačno, naučimo gdje su crvene linije i da ih poštujemo, branimo, čuvamo i znanje o njima prenosimo na mlađe generacije, jer se one tako lahko kidaju a posljedice toga tek dockan osjećaju i bivamo ih svjesni tek kada je šteta evidentna. I zato, prvo mi naučimo sebe da poštujemo naše muftije i sve druge velikodostojnike, a onda će ih i svi ostali tako poštovati.
Izvor: Facebook