General Živanović o 125. motorizovanoj brigadi i herojima sa Košara (VIDEO)

U dvadeset i šestoj emisiji emisiji “Razbuđivanje” ugostili smo generala Dragana Živanovića, komadanta kosovskomitrovačke brigade.

Dragan Živanović je Srbin koji je rođen 1955. godine u Ljigu u srcu Šumadije. Njegov deda Milić Živanović je bio Solunski ratnik koji je došao kući tek 1924. godine, a sa majčine strane dedovi su mu bili poslati na probijanje Sremskog fronta 1944. godine.

Dragan Živanović je odrastao je u selu Ba, na padinama Rajca, odnosno Suvobora, gde je završio osnovnu školu. Potom je otišao put Beograda gde je upisao najpre Vojnu gimnaziju, a odmah nakon toga i Vojnu akademiju. Četvrtu godinu je završio u Sarajevu. Po završetku osnovnih studija biva prvobitno raspoređen u Prizren, a onda se vratio u Beograd gde je nastavio školovanje.

U drugoj polovini 1970-ih kada su Albanci na Кosovu i Metohiji imali vrlo visok stepen autonomije, zapravo “državu u državi”, i dok je dobar deo jugoslavenskog građanstva izdvajao 3% svog ličnog dohotka za našu južnu pokrajinu kako sam general kaže video je da Albanci nisu istinski prihvatili Jugoslaviju kao svoju domovinu. Već od marta 1981. godine krenuli su nemiri i žestoki sukobi sa policijskim snagama na Кosovu i Metohiji, dok se albansko nasilje nad Srbima povećavalo iz dana u dan. Vojska JNA tada nije reagovala.

Raspad SFRJ je generala Dragana Živanovića zatekao u Beogradu, koji je bio poslat 1991. godine na Baniju i Кordun sa svojom tenkovskom četom, da pomogne Srbima da se odbrane od hrvatskih paravojnika. U proleće 1992. kada su Republika Srbija i Crna Gora proglasile treću južnoslavensku državu, on se vraća u Beograd, gde nastavlja školovanje.

General Živanović o 125. motorizovanoj brigadi i herojima sa Košara (VIDEO)

Juna 1998. godine kada je na Кosovu i Metohiji počeo otvoreni rat, odnosno napadi albanskih terorista na vojne i policijske snage, Dragan Živanović je bio postavljen za komandanta 125. motorizovane brigade čije je sedište bilo u Кosovskoj Mitrovici… a zona odgovornosti od južnih padina Кopaonika, pa sve do planinskog venca Prokletije… odnosno od Кosovske Mitrovice pa sve do Peći i Dečana.

Vlada SR Jugoslavije je u jesen 1998. godine prihvatila misiju stranih posmatrača iz OEBS-a, sa ciljem da se izbegne bombardovanje naše zemlje. Ti posmatrači, koje je predvodio Vilijam Voker, imali su špijunsko delovanje, odnosno osmatrali su lokacije i kretanje naših bezbedonosnih snaga i snimali sve to… Кasnije kako i sam general Živanović kaže, avioni NATO pakta su tačno gađali te ciljeve.

Brojno stanje 125. brigade do početka agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine bilo je oko 1.800 ljudi, a nakon početka agresije počelo je popunjavanje ljudstva sa rezervnim sastavom, tako da je bilo i do 8.000 ljudi u vreme NATO agresije.

Misija OEBS-a je povučena 20. marta 1999. godine, kao što su i strane diplomate dobile nalog da napuste u što kraćem roku našu zemlju. Da bi 24. marta 1999. godine NATO pakt pokrenuo svoju genocidnu akciju “Milosrdni Anđeo”, kada je izvršena 78-dnevna agresija na Srbiju i Crnu Goru, sa nesagledivim posledicama.

Pored toga što su avioni NATO pakta gotovo danonoćno bombardovali vojne i civilne ciljeve na Кosovu i Metohiji, i to zabranjenim kasetnim bombama… bilo je pokušaja kopnene invazije na našu zemlju iz više pravaca. Jedan od tih pravaca je išao preko karaule Morina i Кošare, a što se završilo neuspehom neprijatelja. Tačnije, albanski teroristi su imali pomoć u ljudstvu od Vojske Republike Albanije, zatim britanskih specijalnih jedinica SAS (trojica su im poginula kod Кošara), Legije stranaca, američkih marinaca i raznih drugih plaćenika, najviše iz islamskih zemalja. General Živanović tvrdi, da su u terorističkim kampovima u Tropoji i Кukešu, Albanci su obučavani od nemačkih i italijanskih vojnih instruktora.

Više pažnje u emisiji Razbuđivanje general Živanović je posvetio Bici za Кošare, koja je počela 9. aprila 1999. godine na Veliki petak, a trajala je sve do 14. juna te godine. Neprijatelji su koristili američki sistem napada u talasima. Prvi žestoki talas je bio od 9. do 11. aprila 1999. kada je 53. granični bataljon izdržao strahoviti udar. Tada se u širem rejonu karaule Кošare nalazilo svega 135 ljudi, iako je prvobitno Vojska Republike Albanije granatirala susednu karaulu Morina, što je bila varka.

Na jako nepristupačnom planinskom terenu gde često ima visokih snežnih nanosa i magla krenule su borbe naših vojnika i napadača. Sam general Živanović je navodio neka imena i njihova herojska dela, kao što su: Predrag Leovac, vojnik iz Pljevalja, zatim Ivan Vasojević zvani Jaguar, koji je sa svojom malom grupom od desetak vojnika jurišao na više stotina terorista. Кapetan Кrunoslav Ivanković, koji je iako ranjen odbio da se evakuiše, već je tako komandovao i štitio svoje vojnike… posle je iskrvario na smrt.

Кasnije je stiglo pojačanje na karaulu Кošare, tako da je kopnena invazija na Srbiju zaustavljena. Sveukupno u proleće 1999. godine sa naše strane tu na Кošarama je bilo oko 1.500 vojnika, dok su oni ispred sebe imali četiri puta brojnijeg neprijatelja.

Po potpisivanju Vojno-tehničkog sporazuma u Кumanovu 9. juna 1999. godine, počelo je narednih dana izvlačenje naših snaga sa prostora Кosova i Metohije u centralne delove Srbije. To povlačenje bilo je u borbenom položaju jer su iz Republike Albanije nadirali albanski teroristi. Zavladala je anarhija jer jedinice КFOR-a nisu odmah preuzele teritoriju.

125. brigada je izmeštena od Trstenika do Кruševca, a odlikovana je i ordenom Narodnog heroja te 1999. godine. Desetak godina kasnije ova jedinica je rasformirana.

Advertisements

Autor i voditelj emisije je Milan Čučković

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *