Hoće li Tramp osvojiti drugi mandat?

Čini mi se da svaki put kada pišem o predsedništvu Donalda Trampa, naglasim da je u nevolji više nego ikada.

Piše: Elizabet Dru

Ovoga puta nema razlike: on i njegovo predsedništvo zaista su u većoj nevolji više nego ikada. Pa ipak, to ga možda neće sprečiti da osvoji drugi mandat 2020.

Mislila sam da Tramp možda neće izgurati prvi mandat do kraja, a kamoli da osvoji još jedan. Sada sam agnostik. Kao prvo, upitan stav Ministarstva pravde SAD da predsednik dok je na dužnosti ne može biti optužen Trampu daje podsticaj da se bori da ostane na vlasti.

Logika bi sugerisala da Tramp ne može da prođe kroz borbu za reizbor: njegova baza koja se procenjuje između 35 i 38 odsto birača, premala je i nije učinio ništa da je proširi. Iako je vladao za bazu, nije uspeo da ispuni mnoga od svojih obećanja. Ali, logika nije zaštitni znak Trampovog predsednikovanja.

Veliki deo Trampove baze sasvim je zadovoljan što je imenovao dvojicu konzervativnih sudija u Vrhovnom sudu, time što je smanjio restrikcije u različitim industrijama i to što su biznismeni i bogatiji dobili smanjenje poreza.

Ipak, ti poslovni tajkuni i biznismeni ne prisustvuju njegovim skupovima na kojima bi mogli da pozdrave svako njegovo izlaganje. Oni koji bi bili glasači srednje i niže srednje klase kojima je pružio ne više satisfakcije od vike na svako pominjanje demokrata i dalje uzvikuju „uhapsi je“ uprkos tome što je Hilari Klinton kazala da se neće kandidovati za izbore 2020.

Tramp: Proverio sam zid na granici sa Meksikom, sjajan je! (VIDEO)

Tramp je prvi kultni predsednik Amerike. NJegovi sledbenici oduševljeni su njegovim bezbrižnim odnosom prema normama političkog ponašanja, njegovim odbacivanjem „političke korektnosti“ i njegovom veštinom u unižavanju protivnika (kao što ultraliberalnu demokratsku predsedničku uzdanicu Elizabet Voren, koja tvrdi da ima istinsko američko poreklo, pogrdno zove „Pohakontas“). On klizi na rubu podstrekavanja i na ivici opasnosti.

NJegovo omalovažavanje novinara – fanatični Trampov pristalica grubo je nasrnuo na kamermana Bi-Bi-Sija na nedavnom skupu – zadovoljava sumnju njegovih pristalica prema elitama dok mu pomažu da stvori okruženje u kojem hiljade njegovih laži definiše alternativnu stvarnost.

NJegov izum „nacionalne opasnosti“ na američko-meksičkoj granici kanališe netrpeljivost njegove baze (plus sopstvenu) i navodno opravdava do sada neviđeno predsedničko preuzimanje ovlašćenja (iako se većina u Kongresu ne slaže).

Trampov uspeh u učvršćivanju svoje baze mogao bi biti njegov spas 2020, ukoliko proces predsedničkih nominacija kod demokrata ne proizvede dovoljno jakog protivnika ili se sve završiti u neprijateljstvima.

Iako se čini da je Tramp učinio nekoliko prekršaja vrednih impičmenta – prihvatajući „nadoknade“, poklone ili prihode od stranih izvora i opstruišući pravdu između ostalog – demokrate ne žele da budu viđene kao da traže smenu Trampa, zbog žestokog protivljenja Trampove baze (fanatične Trampove pristalice prete doslovno građanskim ratom ako njihov heroj bude opozvan ili osuđen). Vodeće demokrate kažu da neće pokrenuti opoziv ili glasati u Predstavničkom domu da se predsednik osudi po specifičnim osnovama – bez dvopartijske podrške.

Ovo bi mogla biti cirkularna zamka: trebalo je vremena da neki republikanac prihvati mogućnost da Ričard Nikson prisilno napusti dužnost, a Trampova baza je veća i institucionalizovanija (kroz Foks njuz, između ostalih stubova). Pokretanjem šire istrage o Trampovim privatnim i javnim postupcima, Pravosudni komitet Predstavničkog doma (koji ima ingerenciju za opoziv) bio je uputio 81 zahtev za dodatnim informacijama – kongresne demokrate zapravo pokušavaju da se pripreme za opoziv predsednika.

Ukoliko to ne uspe, u teoriji, oni će makar naneti štetu perspektivama Trampa za reizbor. To bi takođe bilo korisno u slučaju da očekivani izveštaj istrage specijalnog tužioca Roberta Milera ne ponudi ništa korisno. Neke od ličnosti bile su pozvane pred komitet na predlog nekadašnjeg Trampovog advokata Majkla Koena, koji je u svom otvorenom svedočenju pred Komitetom Predstavničkog doma za nadzor i reforme, nazvao svog bivšeg šefa rasistom, prevarantom i varalicom (ovo je očito bilo od koristi demokratama u zatvorenom svedočenju pred Obaveštajnim komitetom).

Iako su republikanski članovi Komiteta predstavljali Koena kao nepouzdanog jer je ubedljivo lagao u Kongresu, a uskoro će se naći i iza rešetaka, oni očigledno nisu branili Trampa. (Koen je u suštini lagao braneći Trampa uz njegovo ohrabrenje). On je ponudio i neke dokaze i anegdote koje bi se mogle pokazati kao problematične za Trampa – na primer sugerišući da je Tramp unapred znao za prvi Vikiliks izveštaj o mejlovima Demokratske partije i oko famoznih susreta u Trampovoj kuli njegovih bliskih saradnika i ruskih operativaca. Na kraju krajeva, istraživanja su pokazala da javnost više veruje Koenu nego Trampu.

Foto: Beta-AP/ Time

Već je došlo do sukoba između Predstavničkog doma koji kontrolišu demokrate i Bele kuće jer je Dom tražio informaciju zašto su obaveštajni zvaničnici odbili da izdaju dozvolu Trampovom zetu DŽaredu Kušneru neophodnu za neke diplomatske dužnosti – i zašto ih je predsednik nadglasao, što je vrlo neuobičajen (ali zakonit) čin. Kušner se sumnjiči da je iskoristio svoju javnu funkciju za privatne interese, prikupljajući sredstva za svoj porodični biznis. Nedavno je otkriveno da je predsednik naredio da se njegovoj ćerki Ivanki da specijalno odobrenje, iako joj to nije potrebno za posao, pa šta god to bilo. Tramp vodi Belu kuću kao porodični biznis i indiferentan je prema normama vlasti.

Tu je i neuspeh Trampovog susreta u Hanoju sa severnokorejskim diktatorom Kim DŽong Unom. Krah razgovora o denuklearizaciji korejskog poluostrva rezultat je toga što se Tramp i njegovi pomoćnici nisu pripremili adekvatno – takvi sporazumi često zahtevaju pripremu ili barem da ne postoje velika iznenađenja – a Tramp je pretpostavljao da će njegova uticajna ličnost i, kako je on vidi, njegova bliska veza sa brutalnim Kimom doneti uspeh.

Propast samita u Hanoju donekle je podnet olakšanjem da Tramp nije dao previše toga – iako je bio na putu da to učini. Očekivano, Tramp i njegovi pomoćnici okrivljuju za ishod samita demokrate jer su istog dana saslušavali Koena. Ali lagali su: datum saslušanja prvi je bio određen.

Autorka je novinarka iz Vašingtona

Advertisements

www.project-syndicate.org

Izvor: Danas

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *