Ne dodirujete svoje lice, nosite masku

Kako da sprečimo sebe da dodirujemo lice rukama, kad toga nismo svesni, mada zdravstveni radnici stalno upozoravaju da je to jedan od načina, uz redovno pranje ruku, da ne dođe do infekcije koronavirusom. Studije su pokazale da smo posebno skloni dodirivanju brade i područja oko usta, nosa i očiju, piše Bi-Bi-Si. Kada je u pitanju bolest poput novog koronavirusa, upravo to je način za njegovo brzo prenošenje.

Advertisements

Svi dodirujemo lice, fascinatno je koliko često. Jedna studija na Univerzitetu u Sidneju 2015. Godine, prateći i proučavajući ponašanje studenata medicine, otkrila je da čak ni oni nisu uspeli da se odupru ovim nagonom. Iako se upravo od budućih lekara očekivalo da su svesniji opasnosti od ostalih kada je u pitanju širenje raznih zarazanih bolesti dodirom. Studija je utvrdila  da su dodirnuli lice u proseku 23 puta u roku od sat vremena, posebno usta, nos i oči. U borbi protiv mikroba dovoljan je samo jedan dodir da se sa prstiju prenesu u telo kroz nosnice, oči ili usta.

Ljudi, kao i neki primati, nisu u stanju da prestanu da se nesvesno dodiruju po licu, izgleda da je to povezano sa načinom na koji smo evoluirali.

Dok većina vrsta dodiruje lice zbog negovanja ili da bi se odbranila od raznih dosadnih insekata, ljudi i neki od primat to čine iz drugih razloga.

Ponekad  deluje da je to neka vrsta mehanizma za smirenje, kaže Daker Keltner, profesor psihologije na kalifornijskom Univerzitete u Berkliju.

Neke studije su pokazale da kontakt kože o kožu dovodi do oslobađanja hormona oksitocina, što može doprineti smanjenju stresa i postizanju većeg duševnog mira.

Nesvesno dodirujemo lice i kada flertujemo ili „imitiramo zavesu na sceni, zatvaramo jedan čin društvene drame, a otvorimo sledeći”, kaže Keltner.

Drugi stručnjaci za bihevioralnu nauku zaključili su da je dodirivanje samog sebe jedna od načina da kontrolšemo emocije i pažnju.

Martin Grinvald, nemački psiholog i profesor na Univerzitetu u Lajpcigu, kaže da je to „fundamentalno ponašanje naše vrste”.

„Dodirivanje lica je samoregulišući pokret koji obično ne služe za komunikaciju i često se izvodi spontano”, rekao je Grinvald za Bi-Bi-Si.

„Takvi pokreti igraju ključnu ulogu u svim kognitivnim i emocionalnim procesima  i javljaju se kod svih ljudi”, dodao je profesor, autor knjige iz 2017. godine pod naslovom Homo Haptikus:„Zašto ne možemo živeti bez osećaja dodira”.

Problem samododirivanje je taj što naše oči, nos i usta predstavljaju vrata za prodor svakojakoih bakterija i virusa u naš organizam. Ovo je posebno opasno u vreme pandemije kovdiom 19, koji se prenosi sa osobe na osobu preko kapljica iz nosa ili usta koje ispušta zaraženi pojedinac.

Možemo da se zarazimo i tako što dodirnemo predmet ili površinu koja je bila izložena virusu. Nažalost, koronavirusi su poznati po tome da mogu da opstanu duže vremena na raznim površinama. Ova izdržljivost čini opasnu kombinaciju sa našim dodirivanjem lica.

Mnoštvo je stvari oko nas na kojima su mikrobi, a koje dodirujemo svaki dan. Mobilni telefoni, ključevi od automobila, vrata i liftovi, čak i novčanice za koje ne znamo gde su sve bile.

Spontano dodirivanje lica za neke naučnike je razlog više za korišćenje maski za lice kao sredstav zaštite od virusa.

„Nošenje maske može da smanji sklonost ljudi ka dodirivanju lica, što je veliki izvor zaraze bez odgovarajuće higijene ruku”, objasnio je Stiven Grifin, profesor sa Univerziteta u Lidsu.

Savet da se lice ne dira vrlo je teško pretočiti u praksu.

„Reći ljudima da ne rade nešto što se dešava nesvesno klasičan je problem”, rekao je za BiBiSi, bihevioralni naučnik Majkl Holsvort, profesor sa Univerziteta Kolumbija, i dodao da je puno lakše ljudima savetovati da češće peru ruke.

Holsvort, međutim, veruje da postoje izvesne tehnike koje mogu da pomognu, recimo da postanemo svesniji koliko često dodirujemo lice.

Kada se radi o fizičkoj potrebi, kao što je svrab, na primer, možemo da koristimo nadlakticu. Tako se smanjuje rizik, čak i ako to nije idealno rešenje.

Jedan od saveta stručnjaka je da prepoznamo šta nas pokreće na dodirivanje da bi preduzeli određene korake. Recimo ljudi koji dodiruju oči mogu da nose sunčane naočare.

Izvor: Politika

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *