Patrijarh Pavle ovo nije zaslužio

Patrijarh Pavle to nije zaslužio
Patrijarh Pavle ovo nije zaslužio

Beograd pamti patrijarha Pavla, ovako je zvanični sajt Srpske pravoslavne crkve naslovio kratku vest sa događaja koji je prošle nedelje veći deo javnosti ostavio u čudu. I te kako pamti, ali da li baš onako kako ga prikazuje prošle nedelje svečano otkriven spomenik najomiljenijem patrijarhu – u sedećem položaju, bez stolice, kao da levitira, u blizini tramvajskih šina i okrenutog prema kafiću, a ne prema obližnjoj Crkvi Svetog Marka.

Patrijarh Pavle ovo nije zaslužio
Screenshot

Neobična bista je naišla na podsmeh i ironične komentare po društvenim mrežama, ali ni od struke nije dobila prelaznu ocenu. Gradski oci su, međutim, bili zadovoljni. U odbrani je bio najgrlatiji gradski menadžer Goran Vesić. On kaže da je spomenik moderan i da je rađen prema dobro poznatoj fotografiji patrijarha iz gradskog prevoza.

Nazvan još za života “svetac koji hoda”, patrijarh Pavle je bio poznat po tome što je često išao pešice i koristio gradski prevoz. Onako sitan, sa štapom u ruci, postao je simbol skrušenosti i skromnosti, ali je veliko pitanje da li je sve to sporna skupltura uspela da dočara.

– Ja sam hteo da ga predstavim što sam jednostavnije mogao, da ima tu duhovnost i skromnost. To što je spomenik moderan na neki način nekome se nije dopalo. Spomenik je visine 1,8 metara, a ja sam mislio čak da bude i 1,5 metar, ali bi to bilo premalo – pokušao je da objasni svoju viziju akademski vajar Zoran Maleš, autor spomenika.

Istoričar umetnosti Marko Stojanović kaže da skulputra odiše duhovnim mirom dok se gleda frontalno, ali kada se sagleda iz nekog drugog ugla, “doživljaj se gubi do granica neprijatnosti”.

– Ljudi su skulpturu počeli da upoređuju sa lažnim uličnim joginima, sa filmom “Matriks” i mnogim drugim (tragi)komičnim scenama. Predstavnici gradske vlasti ističu da je spomenik izveden po ideji vajara, uz saglasnost SPC. Međutim, šta vredi sve ovo kad vi priđete bočno skulpturi i vizuelno doživite kao da je neko odgrizao deo patrijarha i da njegovo telo zjapi zastrašujućom prazninom, što nikako nije bila namera autora i poručioca skulpture – analizira Stojanović.

Ovaj organizator balkanskih bijenala arhitekture još je i biranim rečima analizirao skulpturu. Na društvenim mrežama su oštriji u kritici.

Screenshot

“U blizini je park za kučiće, da nije patrijarhu neki pit bul otkinuo zadnjicu”.

“Izgleda kao Joda iz ‘Ratova zvezda'”, neki su od komentara na društvenim mreža skulpture patrijarha koji kao da levitira.

Nažalost, ovo nije jedini gaf gradskih vlasti kad je reč o estetici sećanja, bilo da je reč o ljudima ili događajima. I sadašnje i bivše vlasti pokazuju odsustvo kriterijuma ko treba i kakav spomenik da dobije, pa su tako prethodnih godina osvanuli spomenici azerbejdžanskom diktatoru Hejdaru Alijevu, staljinističkom pesniku Kazahstana Džambilu Džabajevu, mala glava Jurija Gagarina na ogromnom postamentu, a još se čeka postavka strele koja govori, simboličnog spomen-obeležja u slavu ubijenom premijeru Zoranu Đinđiću.

Bez konkursa

Konkurs za spomenik patrijarhu Pavlu u glavnom gradu nije bio raspisan. Sam vajar je rekao da je takvu skulpturu, ali u galerijskom formatu, napravio ranije i da se gradskim ocima dopala, pa su je naručili. Po svemu sudeći, odluku o skulpturi i gde će se nalazaiti dali su generalni menadžer Goran Vesić i gradski arhitekta Milutin Folić. Njih dvojica su zajedno sa šefom kabineta predsednika Srbije Nikolom Selakovićem zvanično i otkrili bistu na rubu Tašmajdanskog parka.

Screenshot

Crkva je dala blagoslov za podizanje spomenika patrijarhu Pavlu, a za sam čin otkrivanja poslala je episkopa remezijanskog Stefana Šarića. Iz Patrijaršije se nisu do sada oglasili na javnu polemiku – da li je patrijarh zaslužio ovakav spomenik.

Advertisements

Bar da je kao u Trebinju

Patrijarh Pavle je prethodnih godina dobio spomenike na Kosovu i u Hercegovini. I onaj u Leposaviću i onaj u Trebinju patrijarha prikazuju u stojećem položaju s pognutom glavom i štapom u ruci, upravo onako kako ga je običan vernik sretao na ulici. Kritičari beogradske skulpture uglavnom su protiv, kako kažu, prevaziđene figurativne skulpture, ali ukazuju da su ove prethodne ipak dostojanstvenije prikazale zamišljenog duhovnika i omiljenog srpskog patrijarha.

Izvor: Vesti online/ J. Arsenović