U kosturnicama Sjeverne Makedonije počiva 20.000 srpskih vojnika

-Bog zna da smo se sreli bez našeg znanja. I to baš na dan kada je 1913. godine okončana Bregalnička bitka pobjedom Srpske vojske. Upoznavši g. Zorana Bardića,  potpredsjednika Udruženja za zaštitu srpskih spomenika  u Sjevernoj Makedoniji  pitanja su se sama rađala. A pitanja je mnogo. Kako danas žive Srbi u Makedoniji? U kakvom su stanju srpska vojnička groblja? Zašto smo zaboravili Makedoniju?

Velika pobjeda na Bregalnici bila je divan povod za razgovor o srpskoj kulturnoj i spomeničkoj baštini u Vardarskoj Srbiji, danas Sjevernoj Makedoniji.

Advertisements
  • Gospodine Bardiću, možete li mi nešto reći o Bregalničkoj bici?

Bregalnička bitka je počela u noćnim satima napadom  bugarskih vojnika na srpsku vojsku, 29. juna 1913. godine. Trajala je do 9. jula 1913. godine. U ovoj bici je poginulo oko 9000 srpskih vojnika, a ranjeno oko 7200.  Na mjestu gdje se vodila bitka, na brdu Kalenica kod Štipa, kralj Aleksandar Prvi Karađorđević podigao je 1. decembra 1921. godine spomen-kosturnicu u obliku krsta. Njen arhitekta je bio Ivan Meštrović, a mermer je dovezen sa Korčule. 1941. godine bugarski fašisti su ovu spomen-kosturnicu sravnili sa zemljom. U njoj je tada bilo sahranjeno 6-7 hiljada srpskih vojnika. 60-ih godina prošlog vijeka vlasti komunističke Makedonije su na tom mjestu sagradile Meteorološku stanicu tako da se i nije znalo za grob srpskih vojnika. Zahvaljujući upornosti naših članova, a uz dozvolu makedonske Vlade i predstavnika opštine Štip, 30. juna 2015. godine na tom mjestu je postavljena spomen-ploča, zapis u kamenu da pamtimo junački grob.

  • Kakva je bila vaša saradnja kao Udruženja sa predstavnicima opštine Štip?

Bez dozvole predsjednika opštine Štip i lokalne samouprave ništa ne bi mogli učiniti. Veliku podršku i pomoć u ovom ostvarenju imali smo od predsjednika opštine Štip, g.Ilča Zaharievskog.

  • Postoje izvještaji da u Makedoniji i dalje traje uništavanje srpskih vojničkih grobalja, te da se srpski ćirilički natpisi u crkvama i na spomenicima sistematski uklanjaju, a spomenici Solunaca da se ruše. S druge strane imamo zvaničnu Republiku Srbiju koja ne čini ništa dostojanstveno da bi se srpsko kulturno i vojničko nasljeđe zaštitilo ili bar diplomatski ukazalo na nedopustivost vandalizma. Mi nemamo podatke da to neko namjerno uništava. Pošto mi to održavamo ne bih se složio s tim izvještajima. Nama čak i mještani pomažu, oni dođu da pokose travu, donose nam vodu za zalivanje voćaka. Kod spomen-kosturnice Karaslari kod Velesa posadili smo bademe. Kada nam treba električna struja oni nam opet pomognu.
    • Znači makedonski narod je prijateljski naklonjen Srbima?

    U Štipu, kad dođu naši gosti, mještani ih pozovu na kafu i posluženje. Narod je gostoljubiv i dobar. Zaista ne mogu reći ništa loše protiv makedonskog naroda.

    • Kako danas živi srpska zajednica u Makedoniji? Da li Srbi slave slave, da li se izjašnjavaju kao Srbi?

    Posljednje što smo proslavili bio je Vidovdan, slavili smo u crkvi Svetog Arhanđela Mihaila  u Skoplju. Položili smo cvijeće i poklonili se kostima srpskih  vojnika u kripti ovog hrama. Svetog Savu smo proslavili u manastiru Sveti Nikita, a Svetosavsku akademiju smo upriličili u Makedonskom narodnom pozorištu. Nemamo taj problem da nam neko brani da se izjasnimo i obilježimo svoje slave. Vlasti se korektno ponašaju čak nam i pomažu. Kad se promijenila politička postava u opštini Štip išli smo kod novog predsjednika da ga upitamo važe li naši dogovori  postignuti sa ranijim predsjednikom. Novi predsjednik je rekao da će se sve ranije dogovoreno poštovati.

    • Šta biste poručili čitaocima Slobodne Hercegovine, a sigurno su neki od njih potomci Solunaca. Brojni dobrovoljci u Srpskoj vojsci poticali su upravo iz Hercegovine, Crne Gore, sa Primorja.

    Poručio bih Vašim čitaocima da im je od nas iz Makedonije hvala što su njihovi preci došli da pomognu Srpskoj vojsci u Bregalničkoj bici, a potom i na Solunskom frontu. Da na Bregalnici u pomoć nisu pritekli crnogorski odredi ko zna kakav bi bio ishod. To je zapisano i u našoj monografiji. Srbiji je najprije pomogla  Kraljevina Crna Gora, potom su Bugarsku napale Rumunija, Grčka i Turska. Dakle kraljevska vojska Crne Gore, a u njenim odredima i brojni Srbi Hercegovci prvi su osnažili Srbiju u Bregalničkoj bici.

    I ovo im poručujem. U Makedoniji je po našim procjenama, a koje nisu zvanične, u kosturnicama sahranjeno oko 20 hiljada srpskih vojnika. Ne zaboravimo to! Budimo dostojni herojske žrtve velikih Srba.

    Razgovarao i tekst uredio: Goran Lučić

    Izvor: Slobodna Hercegovina

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *