Čemer i jad privatizacije u Srba: Mašinska industrija Niš

Kada je daleka, 1884. godine u Kraljevini Srbiji, onoj Obrenovićevskoj kralja Milana, u Nišu osnovana radionica za održavanje i remont železničkih vozila mislilo se da celokupno društvo ide ka prosperitetu i boljitku. Sa vremenom je na temeljima ove radionice izgrađena Mašinska industtrija Niš, nekada veliki gigant i nosilac razvoja Niša. Međutim, čini se da za Srbiju točak razvoja ide obrnutim tokom-umesto da budućnost donosi bolje i više kod Srba se dogodilo suprotno. Kralj Milan svakako nije mogao ni naslutiti da će na onome čemu je podigao temej danas rovariti kojekakvi sitni privatnici prevaranti i izrabljivači jeftine radne snage.

Svima koji pamte onu veliku Jugoslaviju je jasno šta je MIN Niš značila, kako za grad u kojem je tako i za celokupnu privredu države. Postoji i danas akcionarsko društvo koje je nastavilo delatnost i smer delovanja ovog giganta, no to nije toliko važno. Važna je slika koju svako ko prođe kroz kapiju iznad koje stoji natpis ”Mašinska industrija Niš” može da vidi.

Prizor sablasan kao u nekom horor filmu, bez velikog broja radnika koji odlaze ili se vraćaju sa poslova može se primetiti sivilo i bezvoljni pogledi ljudi koji rade u ”načičkanim” privatnim firmama i pogonima nastalim na ruinama nekadašnje velike industrije. Međutim, ovo je prava slika srpske privatizacije. Očigledno je da se razgrabilo šta se moglo ne misleći na sutra. Sa izgovorom tranzicije, ratnih stanja, velike inflacije i velikog broja razloga u nedogled mnoga državna preduzeća su doživela slličnu sudbinu.

”Radio sam u elektronsku, posle kada je došlo do katastrofe, osta sam bez posla, zaposlio sam se ovde u jednoj firmi (ime poznato redakciji) gde radim za platu od 27 ‘iljada, ali, šta ću, moram da trpim, bolje nemam, o povišici i ne razmišljam niti smem da tražim”-kaže jedan sredovečni Nišlija koji je pristao da govori za Balkanska. Potrudili smo se da malo bolje istražimo šta se danas tačno proizvodi u ostacima ostataka ovog nekadašnjeg velikog kompleksa. Nailazimo na firme za proizvodnju nameštaja, drvo, plastika…sve u svemu, čemer i jad nekadašnjeg velikog poslovnog sjaja.

Jedan sagovornik koji je bez straha pristao da priča za Balkanska, otvorio je dušu: ”Bio sam tri dana u jednoj firmi za proizvodnju plastike na obuci. Iz sela sam Popovac, tu, kod Niša. Kad su videli da znam da radim tražili su mi da me preko Biroa prijave na neki program obuke da radim šes meseci kao na neku obuku , nešto, bez da mi ide radni staž a pritom mi kažu da pare koje dobijam sa biroa kao da sam dužan da donosim njima na ruke da bi oni meni dali platu od dvanes hiljada. Malo sam se raspitao i nisam pristao. Promenio sam firmu, nije sjajno ali sam barem prijavljen i ide mi radni staž”.

Advertisements

Iz izjave ovog čoveka se vidi šta je donela privatizacija Srbiji-čemer, jad, devastiranu privredu i okolnosti u kojima ljudi za sitne pare rade kod modernih feudalaca/izrabljivača.

Izvor: Balkanska

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *