Magarac i Konj

Zašto ubedjujemo sebe da magarac nije magarac nego je konj i to onaj rasni, trkački. Zašto od kriminalaca pravimo idole, a od kurvi neveste? Zašto domaćin seljak dozvoljava da mu se krade zemlja, penzija i subvencije, a za jednu jabuku iz dvorišta puca na komšiju? Kako smo došli do toga da na sve kazemo:” pa šta? Kako smo pozorište zamenili Grandom, susrete sela sa Parovima, a radne akcije Zadrugom? Od društva napravili pijacu, od školstva rijaliti, a od života fatamorganu?

Ratovi devedesetih, sankcije, nove tehnologije, šverc i korupcija, promene s početka veka… Sve nas je stiglo, ekonomska propast je dovela do  društvene  propasti, silni ratovi i promene ubili su nam volju i veru u bolje sutra, lagali su nas uvek, lažu nas i danas. Doveli su nas u situaciju da moramo da kršimo zakon da bi preživeli. Da ne placamo porez, idemo u Makedoniju po cigarete i gorivo, švercujemo garderobu iz Turske i meso iz Argentine.

Da isključujemo strujomere i ne kucamo fiskalne racune, da nemamo taksimetar… Napravili su od svih nas kriminalce i time nas ucenjuju. Ubedili su nas da oni imaju pravo da kradu milione zato sto mi ” krademo” 20% poreza. Razlika je sto mi krademo sami od sebe, a oni kradu od nas. Razlika je u tome sto ako oni prestanu da kradu, necemo ni mi imati potrebe… Plaše nas da ako uvedemo pravnu državu više nećemo moći da izbegavamo porez, zakone. Ubedili su nas da je pravna država loša po nas.

Advertisements

Koliko nam treba da shvatimo da ne platiti porez da bi imao za hranu nije isto kao nametnuti iste da da bi imao za jos jednu vilu na Dedinju? Koliko nam treba sa shvatimo da nam ni jedna država nije ni prijatelj, ali ni neprijatelj ?  Da se setimo da smo uvek pobedjivali srcem, umećem i čestitošću. Da to što nemamo najnovije tehnologije ne znači da je gotovo. Možda ne umemo da sedimo, ali umemo da trčimo. Koliko dok ne shvatimo da dok su drugi učili da koriste kompjuter, mi smo učili da živimo i preživljavamo, da se snalazimo? Koliko da se setimo ko smo, šta umemo i možemo. Možemo sve, umemo da živimo i kad je najteže, da podelimo kad nemamo, da radimo, volimo i poštujemo.

L.R.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *