Dimitrijević: Srbi zbog bede prodaju grobna mesta bližnjih. Grob je svetinja. Prodaja svetinje je znak krajnjeg sloma naroda.

Dimitrijević: Srbi zbog bede prodaju grobna mesta bližnjih. Grob je svetinja. Prodaja svetinje je znak krajnjeg sloma naroda.

U osvrtu na trgovinu grobnim mestima, publicista i verski analitičar Vladimir Dimitrijević se poziva na reči jednog od junaka Fjodora Dostojevskog u delu “Zločin i kazna”, Marmeladova, koji “veli da se dostojanstvo može sačuvati u siromaštvu, ali ne i u bedi”.

– Beda beskrajno ponižava čoveka, ubija u njemu volju za životom, lišava ga snage da opstane u svetu u kojem smo. A Srbi, od 1989. naovamo, sve više tonu u neviđenu, afričku bedu. Razloga je mnogo od ratova i sankcija tzv. međunarodne zajednice do ludačkog srljanja u neoliberalni kapitalizam, koji na evropskoj periferiji kakva je naša pokazuje svoje ogavno lice – smatra sagovornik “Vesti”.

Ukazuje da više od pola miliona ljudi u Srbiji nema ni za osnovne potrebe.
– U takvoj situaciji, oni dolaze do očajničkih postupaka. Nude grobna mesta bližnjih, da bi, makar i na taj način, zaradili neki dinar. To je poniženje, strava, proklinjanje samog sebe. Grob je svetinja. Prodaja svetinje je znak krajnjeg sloma naroda. I to u doba kad je grobova sve više, a kolevki sve manje, i kad se na nama ispunjavaju reči Svetog vladike Nikolaja iz njegove “Nebeske liturgije”: “Tesna groblja, a malo grobara, grobarima otežaše ruke!”

Izgubili smo, kaže Dimitrijević, i svest o značaju groblja, koja vladika naziva “najmnogoljudnijim gradovima na svetu”.

– Vladika dodaje da sama reč sahrana (sahraniti), ta bogonadahnuta reč seljačka, nama kazuje suštinu groblja. Sahraniti znači sačuvati. Groblje je, dakle, hranilnica, ili čuvaonica. Čega? Naših bližnjih, otaca i braće naše, najvećega blaga na zemlji, blaga Božjega. Zato je odnos prema pokojnima u isti mah i odnos prema živima. A mi živimo u sramno doba, kad se mrtvi nipodaštavaju, kao što je to, u skupštinskoj raspravi o zakonu o transplantaciji 2018, uzviknuo poslanik vladajuće stranke, Aleksandar Martinović, rekavši da mrtav čovek nije više vlasnik ničega, pa ni sopstvenih organa.

Dimitrijević: Srbi zbog bede prodaju grobna mesta bližnjih. Grob je svetinja. Prodaja svetinje je znak krajnjeg sloma naroda.
Ilustracija, Foto: Novica Milovanović

Ovaj publicista se poziva na reči uglednog srpskog antropologa, Bojana Jovanovića, koji je u tekstu “Kult i kultura”, tim povodom zapisao da “u svim kulturama, počev od najarhaičnijih do savremenih, prava koja imaju članovi kolektiva, ne prestaju njihovom smrću”.

– Trenutkom odlaska sa ovog imaju pravo na dostojan ispraćaj u drugi svet. Pokojnik se može kazniti uskraćivanjem tog prava, a jedna od najvećih kazni na koju pojedinac može biti osuđen je gubitak prava na pogreb i grobno mesto. Taj posmrtni aspekt kažnjavanja, opominjao je da se čovekovo postojanje ne završava njegovom smrću i da njegovo ponašanje za života ima svoje posledice u posmrtnom periodu.

Advertisements

Moralna obnova

– Šta se dešava sa Srbima? Može se gledati ovako ili onako, ali najdublji odgovor je, kao i uvek, religiozno metafizički. Izgubili smo zajednicu sa Bogom kao izvorom života, pali smo duhovno i moralno i našli se ovde gde jesmo. Obnovimo se duhovno i etički, pa će i naša groblja dostojanstveno čuvati naše pokojnike – zaključuje Vladimir Dimitrijević.

Izvor: Vesti online/ D. Dekić