Dva prestolonaslednika u Topčideru

Izlet Franca Ferdinanda u Beograd do danas je ostao obavijen velom tajne i čitava priča bi ličila na senzacionalističku vest da pasionirani foto-amater kamerom nije ovekovečio trenutak kada neočekivani gost ispred gostionice „Rusija” seda u fijaker.

Advertisements

ranc Ferdinand (1863–1914) bio je sin nadvojvode Karla Ludviga, mlađeg brata austrougarskog cara i kralja Franca Jozefa. Nakon samoubistva jedinog sina Franca Jozefa, Rudolfa, 30. januara 1889. u Majerlingu, Karl Ludvig je postao prestolonaslednik. Nakon njegove smrti, 19. maja 1896. godine ta titula je, dugoročno gledano potpuno neplanirano, prešla na carevog sinovca Franca Ferdinanda.

Tokom medijske euforije koja je u austrougarskoj štampi usledila nakon ubistva austrougarskog prestolonaslednika u Sarajevu 28. juna 1914, peštanski „Pester lojd” je 3. jula prvi put bacio više svetla na jedan, naizgled nevažan događaj od pre desetak godina.

Prema pisanju ovog lista, Franc Ferdinand, inače pasionirani lovac koji je, hobija radi, širom sveta pobio na hiljade životinja (prema nekim evidencijama – 274.884 komada divljači!), sredinom juna 1902. uputio se u lov na surog sokola. Na putu se zaustavio u Zemunu i, inkognito, sa pasošem na ime bečkog trgovca Nikole Ristića, lokalnim parobrodom prešao u Beograd. Sa svojim „lajbjegerom” (ličnim lovačkim pratiocem), svratio je u hotel „Imperijal” u Vase Čarapića gde je na preporuku hotelijera ručao srpske specijalitete. U „Imperijalu” su uglavnom odsedali strani trgovački putnici i domaći putnici iz unutrašnjosti. U restoranu hotela se točilo plzenjsko pivo, jela srpska ali i francuska jela, a mogli su se čitati razni domaći i strani listovi i časopisi. U takvoj atmosferi kratkotrajni ručak „trgovca iz Beča” prošao bi svakako sasvim nezapaženo.

Nakon ručka Ferdinand je pred obližnjom gostionicom „Rusija”, na uglu Knez Mihailove 38 i Ulice Vuka Karadžića 6, iznajmio fijaker i odvezao se u Topčider da poseti park i mesto ubistva knjaza Mihaila Obrenovića. No, gle čuda, tu ga je sreo tadašnji srpski prestolonaslednik princ Đorđe. Posle pozdrava, dvojica prestolonaslednika su se prošetala po parku, nakon čega je Đorđe Franca Ferdinanda otpratio do Savskog pristaništa na večernji parobrod za Zemun.

Čitava priča budimpeštanskog lista možda bi ličila samo na imaginarnu senzacionalističku vest da pasionirani foto-amater, inače vicepredsednik Narodne banke Kraljevine Srbije Marko Stojanović (1844–1923), objektivom svoje kamere nije ovekovečio trenutak kada Franc Ferdinand u Knez Mihailovoj, ispred gostionice „Rusija”, seda u fijaker i upućuje se u nepoznatom pravcu. Ova fotografija se danas nalazi u zbirci Narodne banke. Fotografija, ali i mađarski tekst pobuđuju nekoliko nedoumica.

Hotel „Imperijal” i sala za ručavanje u Vasinoj ulici gde je Franc Ferdinand obedovao

Austrougarski poslanik u Beogradu dr Albert fon Stefani (1845–1914), u novembru 1889. dobio je ponudu da za konzulat zakupi kuću Marka Stojanovića na uglu Knez Mihailove ulice br. 47 i Kalemegdan br 1 (uskoro preimenovana u Knez Mihailov venac, danas Pariska), koju je projektovao i izgradio arhitekta Konstantin Jovanović (1849–1923) tri godine ranije. U objektu su se do tada nalazili direkcija francuske „Kompanije za izgradnju i eksploataciju srpskih železnica (u likvidaciji)” i „Ugarski trgovački muzej”. Ugovor o zakupu sa Stojanovićem je zaključen 6. februara 1890. i konzulat se u istom objektu nalazio sve do izbijanja Velikog rata. Od tada, Stojanović je imao odlične kontakte sa austrougarskim diplomatskim predstavnicima u Beogradu i sasvim je moguće da je od njih dobio informaciju o tajnoj poseti nadvojvode. Osim toga, u objektu hotela „Rusija” svoje kancelarije imali su Narodna i Beogradska trgovačka banka, tako da se Stojanović praktično već nalazio na lokaciji pogodnoj za snimak.

Ako je fotografija nesumnjivi dokaz posete Franca Ferdinanda Beogradu, ostaje sporna godina. Ako je, prema mađarskom listu, nadvojvoda srpsku prestonicu posetio 1902. nemoguće je da je u parku sreo „tadašnjeg prestolonaslednika Đorđa”. Na prestolu Srbije se, naime, u to vreme još uvek nalazio kralj Aleksandar Obrenović (1876–1903), inače bez naslednika.

Posle Majskog prevrata 1903. Vlada i Narodno predstavništvo su 2. juna izabrali za kralja Petra Karađorđevića. On je iz Ženeve u Beograd stigao dvadesetak dana kasnije, a sinovi, prestolonaslednik Đorđe (1887–1972) i Aleksandar (1888–1934) – 10. avgusta. Petar je već 17. avgusta Đorđa predstavio oficirima beogradskog garnizona, a 9. septembra je „tadašnji prestolonaslednik” stupio kao redov u 1. četu 2. bataljona 18. pešadijskog puka.

Nakon poznate afere oko smrti posilnog (poslužitelja) Stevana Kolakovića, princ Đorđe je 25. marta 1909. predsedniku Ministarskog saveta Stojanu Novakoviću uputio pismo kojim se „odriče svih prava i prerogativa koje mu po Ustavu pripadaju”, tako da je naslednik prestola postao Aleksandar. Ovo znači da je Franc Ferdinand, ukoliko se zaista sreo sa princem Đorđem, u Beogradu mogao boraviti između 1903. i 1909.

Franc Ferdinand i Feliks Ornokur u lovu u Ečkoj 1908.

Čest gost u Ečkoj

Poznato je da je Ferdinand, javno ili inkognito, u više navrata posećivao imanje, dvorac „Kaštel” i čuveno lovište svog starog prijatelja, takođe strasnog lovca, grofa Feliksa Ornokura (Felix Harnoncourt, 1857–1934) u Ečkoj. O kultu lova koji se gajio na Ornokurovom imanju najbolje govori spomenik Sv. Hubertusu, zaštitniku lovaca. Ovde je prvi put boravio 24. novembra 1898. Kao i naredne godine. Takođe je, bez publiciteta, inkognito, ovde lovio i 1901. i 1908. O poslednjoj poseti svedoči i fotografija sačuvana u porodičnoj zbirci praunuke grofa Ornokura, Felisitas Loc. Po svemu sudeći, čitav slučaj se verovatno odigrao 1908 godine. U tom slučaju, moguće je i da je „lajbjeger” u suštini bio grof Ornokur.

Ovde se otvaraju dva pitanja: kako su profesionalni lovci mislili da pronađu surog sokola na prostorima vojvođanskih ravnica i zbog čega je uopšte austrougarski prestolonaslednik svraćao u Beograd i sa kim se zaista sastao. Naime, poznato je da Đorđe nije bio omiljen na bečkom dvoru (istina, ni Franc Ferdinand), a pratnja u narodu omiljenog prestolonaslednika do pristaništa svakako bi skrenula veliku pažnju javnosti na gosta.

Tako će Ferdinandov izlet u Beograd verovatno ostati obavijen velom tajne.

Izvor: Politika

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *