Sentinelezi: Pleme koje ne želi kontakt sa svetom

Sentinelezi: Pleme koje ne želi kontakt sa svetom

Narod Sentinelezi, koji vekovima uporno odbija kontakt sa spoljnim svetom, dospeo je u žižu interesovanja javnosti nakon što su njegovi pripadnici nedavno ubili Amerikanca Džona Čaua koji je želeo da širi hrišćanstvo među njima.

Piše: G. Vlaović

Sentinelezi, koje eksperti smatraju najtvrdokornijim “izgubljenim plemenom”, odnosno primitivnom zajednicom bez želje za kontaktom sa modernim društvom, žive na Severnom Sentinelskom ostrvu, koje teritorijalno pripada Indiji.

Vlada te zemlje poštuje želju Sentineleza da ostanu izolovani od ostatka zemaljske kugle a takođe želi da ih zaštiti od bolesti na koje nisu imuni te su turističke posete ostrvu zabranjene. Dodatni razlog je taj što su Sentinelezi veoma neprijateljski raspoloženi prema posetiocima i ne ustručavaju se da ih napadnu lukovima i strelama.

Znajući da je iskrcavanje na Severno Sentinelsko ostrvo zabranjeno kao i ulazak u vode koje ga orkužuju unutar 4,8 kilometara Čau je potplatio ribare sa susednih Andamanskih ostrva da ga dovedu do obale Severnog Sentinela kako bi se iskrcao i obavio svoju planiranu misiju. Čau je inače bio hrišćanski misionar i san mu je bio da prevede Sentineleze u tu religiju.

Dva dana uzastopno se malim čamcem dovozio do obale bez uspeha pokušavajući da stupi u kontakt sa Santinelezima koji su ga gađali strelama i kopljima. Trećeg dana su nije vratio na brod a ribari koji su ga dovezli dan kasnije su primetili njegovo telo na obali.

Inače, to nije prvi slučaj da su Sentinelezi ubili posetioce njihovog ostrva. Naime, 2006. godine ubijena su dvojica indijskih ribara tokom krivolova. Kada je tri dana kasnije helikopter Indijske obalske straže pokušao da se spusti na ostrvo kako bi pokupio tela ubijenih ribara Sentinelezi su se pojavili iz šume i letelicu su zasuli strelama.

Sentinelezi: Pleme koje ne želi kontakt sa svetom

Kako bi zavarao napadače helikopter je odleteo kilometar i po dalje. Sentinelezi su pomislili da će se posada iskrcati na tom mestu pa su pohitali ka njemu a helikopter je uspeo da se vrati na mesto gde su se nalazila tela ribara a posada je imala dovoljno vremena da jedno prenese do letelice pre povratka ratobornih ostrvljana. Kada su pokušali da primene istu taktiku i drugi put, ostrvljani su se podelili u dve grupe i tako sprečili nameru pripadnika obalske straže.

Kada se ekipa američkog časopisa “Nacionalna geografija” praćena indijskim policajcima iskrcala na obalu Severnog Sentinelskog ostrva 1974. godine kako bi snimila dokumentarni film o Sentinelezima , pleme ih je napalo strelama. Članovi ekspedicije su se udaljili na pristojno odstojanje a ostvljanima su na pesku ostavili poklone, živu svinju, lutku, automobil igračku, aluminijumsko posuđe i nekoliko kokosa. Sentinelezi su reagovali na to ispaljivanjem druge ture strela pri čemu su ubili svinju a uspeli su da pogode i reditelja dokumentarnog filma u butinu. Kokose su poneli sa sobom kao i aluminijumsko posuđe što je dosad jedini zabeleženi slučaj da su prihvatili poklon posetilaca a da to nije hrana.

Inače, oruđa koje koriste su na nivou onih koja su se koristila u vreme kamenog doba. Ipak, delimično im je poznata i primena metala ( skupljaju ga sa plovila koja su doživela brodolom) koji koriste kako bi usavršili svoje oružje. Nije im poznata tehnika pravljenja vatre kao ni benefiti bavljenja poljoprivredom. Prehranjuju se lovom i ribolovom.

Na kopnu su im lovina ptice i kornjače a iz kanua u priobalju sakupljaju rakove. Pretpostavlja se da ih nema više od 200 i da žive u tri naselja na ostrvu. Sentinelezi su uspeli da prežive veliki cunami iz 2004. godine.

Nije poznat eventualni broj žrtava velikog zemljotresa u Indijskom okeanu te godine i nevremena koje ga je zatim pratilo. Jezik kojim govore nije sličan jeziku žitelja susednih ostrva. Severno Sentinelsko ostrvo je dugačko 7,8 a široko sedam kilometara. Večina teritorije ostrva je pod šumom a pretpostavlja se da Sentinelezi na njemu žive već 55 hiljada godina. Prvi kontakt sa njima je uspostavljen u 18 veku.

Inače, upućeni tvrde da razlog njihovog neprijateljstva prema posetiocima nije iskonska netrpeljivost ili mržnja kada je reč o tuđinima.

Pretpostavlja se da su Sentinelezi nepoverljivi prema strancima zbog toga što je Noris Portman, zapovednik britanskih kolonijalnih vlasti na Andamanskim i Nikobarskim ostrvima, u čijem sastavu se nalazi i Severni Sentinel, daleke 1880. godine sa naoružanom ekspedicijom posetio ostrvo. Kada su videli da dolazi jaka oružana sila, ostrvljani su pobegli duboko u šumu.

Portman je sa svojom ljudima ipak uspeo da nekoliko dana kasnije uhvati porodicu, muža, ženu i četvoro dece. Portmanova ekspedicija ih je praktično kidnapovala odvevši ih u Port Bler na Anadamanskim i Nikobarskim ostrvima, sa namerom da više sazna o narodu kojem pripadaju. Ubrzo po dolasku otac i majka su umrli, po svemu sudeći od neke bolesti na koju nisu bili imuni. Portman je decu vratio na ostrvo sa poklonima želevši time da pokaže tamošnjim žiteljima da Britanci nemaju neprijateljske namere prema Sentinelezima ali otmica pripadnika njihovog naroda, od kojih je dvoje pri tome u zatočeništvu i preminulo sasvim izvesno i razumljivo nije pomogla da do toga i dođe.

Izvor: Danas