Zakon o slobodi vjeroispovjesti koji režim u Podgorici pokušava implementirati predstavlja inicijalnu kapislu za buđenje slobodarskog Svetosavlja. Jasno je da je SPC glavna prepreka kompletnom marginalizovanju srpskog življa u okvirima države Crne Gore i minorizaciji značaja Svetosavskog srpstva koji je, između ostalog, u temeljima državnosti Crne Gore, od Berlinskog kongresa.
Piše: Bojan Milić, politički analitičar
Ovaj Zakon i čin njegovog donošenja predstavlja apsolutnu negaciju demokratskih tekovina. Iza paravana slobode krije se namera otimačine imovine koja je isključivo svojina SPC. Svenarodni otpor ovom nakaradnom Zakonu je bio očekivan i teško da će prestati. Ili će ga zvanična Podgorica povući ili će se suočiti sa ogromnim problemom koji će poljuljati temelje samog režima. U drugoj deceniji dvadesetiprvog veka, Srbi, koji su odbili da budu montenegrini i ostali su verni svojoj Crkvi suočavaju se sa represijama gorim nego u doba Osmanlijske vladavine na Balkanu. Milo Đukanović i njegova klika, pošto su stvorili novi identitet hoće da stvore i privatnu Crkvu koja bi predstavljala ništa drugo nego njihov bankomat iz koga bi svakodnevno crpeli novac koji niti je njihov niti im ikakvim pravom pripada. Crna Gora je danas poprište sukoba iza čijih uzroka se kriju znatno krupniji razlozi nego što se može i predpostaviti. Ono što je u ovim trenutcima najvažnije jeste da svi Crnogorci koji se izjašnjavaju kao Srbi i verni su SPC ostanu hladne glave i bistrog uma i da, gandijevskom metodom pružanja otpora hrabro traže svoje pravo.
Crna Gora i počeci početaka i samog govora o njenoj državnosti satkani su idejom Srpstva a Država je stvorena isključivo željom Pravoslavnih Srba i to je svakome jasno. Nije jasno, međutim, do koje granice će ići oni koji su gazde i protektori aktuelnom režimu u Podgorici. Po svaku cenu se mora sačuvati mir, jer bi, ukoliko se represija nad srpskim življem nastavi, moglo doći i do oružanog sukoba suprostavljenih strana.