Šta će Srbima demokratija

Danas je peti oktobar, tačno devetnaest godina od demokratskih promena u Srbiji. Svrgavanjem jedne autoritativne vlasti oličene u jednom vođi, mislilo se zakucati na vrata modernih, uređenih političkih sistema zasnovanih na demokratskim vrednostima. Poznavaocima i sudionicima svega što se izdešavalo u toj našoj ”revoluciji” je sada, nakon svega jasno da se, u Srbiji, ovde i sada, demokratska ideja nije usadila a kamoli pustila korenje. Nakon devetnaest godina smo i dalje zemlja koja je u tranziciji, bez izgleda da ikada izađemo iz iste, i dalje otvaramo poglavlje iza poglavlja ne bi li se umilili Uniji da nas primi, i dalje na sva usta slušamo ovakve i onakve priče a jedno je jasno-nismo mi nikada znali šta je demokratija, još manje znamo nakon demokratizacije naše postkomunističke Srbije. Slobodan Milošević i Zoran Đinđić su tragične figure jedne epohe u našoj političkoj istoriji. Prvi je, odličan političar, makijavelista, međutim loš državnik čije su loše procene kud i kamo dovele do pogrešnih tokova ondašnje naše diplomatije, drugi je, pak, filozof po učenju, obrazovan, mlad političar, želeo da napravi realnu Srbiju bez fatamorganskih projekcija nebeske Srbije. Svoju želju za maksimilizacijom srpskih interesa u minimalizovanoj ulozi naše države u međudržavnim igrarijama platio je glavom, kao knez Mihailo onomad u Košutnjaku. Ostaje da se zapitamo zašto stojimo u mestu i ko nam je kriv za promašene političke poteze koji nas koštaju godine zaostajanja za modernim svetom koji se svetlosnim godinama kreće ka progresu.

Bojan Milić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *