Dragoslav Mihailović: Eksperimenti na Golom otoku sa nespavanjem su bili toliko ubedljivi. I mene su mučili

Dragoslav Mihailović: Eksperimenti na Golom otoku sa nespavanjem su bili toliko ubedljivi. I mene su mučili

Tekst akademika Dragoslava Mihailovića iz prošlog broja Nedeljnika, o mučenjima i eksperimentima na logorašima na Golom otoku, uzburkao je javnost u svim bivšim republikama Jugoslavije, gde su novine i portali prenosili njegova saznanja o tome kako je “nauka uprljala ruke”.

Dragoslav Mihailović: Eksperimenti na Golom otoku sa nespavanjem su bili toliko ubedljivi. I mene su mučili
Screenshot

Burnim reakcijama smo, očekivano, mogli da svedočimo i u Srbiji, kao i kritičkim osvrtima o neutemeljnosti njegovih saznanja, uz pitanja kako on kao logoraš nije bio svedok onoga što je saznavao decenijama kasnije, kao i osporavanjima njegovih tvrdnji da je mučenja naredio Milovan Đilas.

Da podsetimo, Mihailović je priču počeo “kriminalističkim zapletom oko jednog pisma”, o pismu koje mu je 1998. godine uputio profesor univerziteta u Sidneju Aleksandar Pavković, čiji je otac svedočio sastanku sa Rankovićem i Đilasom na kom su izdati nalozi da se nauka uključi u mučenje zatvorenika.

To pismo je potom nestalo, a Mihailović ga je jednom prilikom po sećanju izneo što je otvorilo žestoku debatu koja je godinama trajala. Mihailović je potom došao do autora pisma koji je ponovo, i još detaljnije sve zapisao.

“Pismo koje sam dobio od profesora Aleksandra Pavkovića meni je izgledalo vrlo ubedljivo. Đilas je lično više insistirao na tome nego Aleksandar Ranković, koji je ga je čak opomenuo: ‘Đido, mi to ne radimo’. Đilas ipak nije odustao od toga da se primenjuje mučenje nespavanjem, a Ranković je popustio pred zahtevima Politbiroa. To sam objavio u poglavlju ‘Politbiro uvodi torturu’, pete knjige o Golom otoku. Đilas je bio rečit, robustan i grub. On je ljude koji su imali drugačije mišljenje nazivao svakojakim imenima, kako to Crnogorci umeju da rade. I bez ikakvog ustručavanja je to koristio”, ponovio je Dragoslav Mihailović u intervjuu za Novosti.

A kako je došlo do toga da nestane prvo originalno pismo u kom se prenosi svedočenje doktora Pavkovića.

“Ne znam šta se dogodilo. Ako hoćemo pravo, verujem da mi ga je Udba ‘ćornula’. Imala je svoje ljude koji su se bavili ulaženjem u tuđe stanove. Za te poslove vrbovani su razni pljačkaši.”

O Đilasovom pokajanju i citatu da je “Goli otok najmračnija tajna i najsramnija pojava u jugoslovenskom komunizmu, da je i nešto više, nešto gore i užasnije…”, Mihailović je rekao:

“Nisam to pročitao, da sam to video, rado bih objavio”.

Akademik Dragoslav Mihailović kaže da je i on osetio kako izgledaju ta mučenja, odnosno da ih zaista jeste osetio na svojoj koži.

“Moj konvejer, saslušavanje-mučenje, na sreću nije dugo trajao. Pola dana sam stajao dok su me četvorica islednika ispitivala. Kao dam sam nešto ozbiljno imao da priznam. Znam da je Branko Putnik, osuđenik na smrt, koji je posle pomilovan, držan bez spavanja tri ili četiri meseca. Mnogi su uvereni da nije moguće da čovek toliko izdrži bez sna. Ali, moguće je. Natečen od batina i dugog stajanja povremeno bi zadremao. Pet minuta. Bilo mu je dovoljno… Zamislite vi to. Potpuno se oduzmete, kičma se udrveni, noge nateknu, bole ruke glava… Jezivo”, kaže Mihailović.

Šta su time islednici hteli da postignu, Mihailoviću nije bilo teško da objasni.

Screenshot

“Za njih je bilo opasno svako mišljenje protiv Josipa Broza. Plašili su se svih, i mladih i starih. Na Golom otoku su bili uglavnom mladi ljudi. Za nas, mlađe logoraše, u to vreme čovek od 50 godina je bio star, pogotovo što su ga uslovi u logoru satirali. Izgledao je kao čovek od devedeset godina.”

On kaže da je verovatno bilo i drugih eksperimenata na zatvorenicima.

“NKVD je, navodno, upotrebljavao nekakve injekcije, ali o tome nemam nikakvih dokaza. Mučenje nespavanjem je bilo toliko ubedljivo, čovek se skoro raspadne, ništa u organizmu ne radi… Islednici mogu da iščupaju kakvo god žele priznanje – da si špijun, da si nekoga ubio, da si se pripremao da izvršiš atentate…”

On kaže da je pravi tvorac Golog otoka Broz.

“On je glavni krivac. Radio je najviše preko hrvatske Udbe, a posle i preko crnogorske. Prvi upravnici logora bili su Crnogorci, ali veliku ulogu je odigrala hrvatska Udba. Pošto je logor bio na hrvatskoj teritoriji, njihova Udba je, kako sam negde pronašao, davala dozvole porodicama logoraša za posete”, kaže Mihailović.

On kaže da su njemu otvorili dosije kada je imao 18 godina.

“Podatke im je dao moj drug iz osnovne škole. On je išao na zanat, ja u gimnaziju. Negde sam, navodno, rekao da je drug Tito američki špijun. Istragu je vodio mladi islednik Aleksandar Spasić, koji je ubrzo isteran iz Udbe zbog alkoholizma. Aleksandar Spasić, ili Aca Džovan, kako su ga obično zvali, bio je otac Božidara Spasića. On je takođe godinama bio u Udbi”, reči su akademika Dragoslava Mihailovića.

Advertisements

Izvor: Nedeljnik