Roki Dvizac: “A moglo je… moralo je biti bolje…”

Čim je Palanački korzo ostao iza njegovih leđa smeh, vriska i muzika hotelskog orkestra lagano je jenjavala. Kao da se za njim spušta debela zavesa pozornice sa bezbrižnim glumcima.

Piše: Rajko Dvizac

Nastavio je da korača sam ne znajući kuda. Put bez cilja je put bez nade.

Pred trafikom koja je još uvek bila otvorena zastao je. Gurnuo je ruku u džep. Tek nekoliko novčića je pronašao. Nedovoljno da kupi kutiju cigareta. A tako silno je imao potrebu da zapali cigaretu. Ona je uvek njegov unutrašnji nepodnošljivi nemir dovodila u kontrolu. Tog trenutka sve bi dao za jednu cigaretu.

Nevoljno je krenuo dalje.

Na uglu koji je vodio ka željezničkoj stanici umalo nije zgazio opušak te zapaljene cigarete. Još uvek se dimila.

Luka pogleda oko sebe da li ga neko posmatra. Ulica je bila pusta. Tek nekoliko stotina metara dalje, na nekoj klupi pod kestenom, sedela je grupa tinejdžera, svirala gitare, pevala i pesmu pivom zalivala. Pokušavala je da baš ovo veče brže odraste nego što je trebalo.

Luka se sagnu i podiže cigaretu. Skupa marka. Mora da ju je bacio neki bahati tatin sin. Povukao je jedan dim a onda se trgnuo:

– Šta ja to radim? Zar sam toliko nisko pao da pušim tuđe opuške?

Istog trena je bacio cigaretu što dalje od sebe, okrenuo se u nameri da se vrati kući. Stara i bolesna majka koju je ostavio da leži u krevetu i gleda televizor, mora da ga sa nestrpljenjem očekuje. Iako ga je naterala da ide da prošeta, da provetri glavu prepunu briga, radovala se svakom njegovom povratku. Jedno o drugom su brinuli, jedno drugo tešili, hrabrili…

Privukao ga je svetlucavi bljesak sa klupe pored koje je prolazio. Kada je prišao bliže, ugledao je gomilu sitnog novca, kovanica. Stajao je iznad njih i posmtarao ih.

Čudo. Otkud one tu?

Da su nekom ko je sedeo na klupi, ispale iz džepa sigurno bi bile rasute. Ali ne, one su bile složene u maloj gomili, ličile na minijaturnu piramidu. Kao da je neko namerno to uradio. Ko? Nije znao.

Luka se sagnu i uze ih. Prebrojao ih je. Zajedno sa kovanicama u svom džepu sada je imao dovoljno novca da kupi paklicu cigareta, šibicu i žvaku. Pogledao je zahvalno u nebo te se vratio u trafiku da obavi kupovinu.

Sa olakšanjem zapalio je cigaretu, svoju cigaretu.

Misli su počele da rasteruju nagomilane crne oblake u glavi. Ovog puta odlučnim korakom otišao je prvo do železničke stanice. Proverio je red vožnje i neke polaske zabeležio u notes koji je poneo. Potom se okrenuo i krenuo u sasvim drugi deo varoši.

Trebalo je dobrih pola sata da stigne u poznatu ulicu, stane pred poznatu kuću i pogleda u prozore. Svetlost, graja pune sobe dopirali su kroz otvoren prozor. Luka se povuče u senku na suprotnoj strani ulice. Dok je palio novu cigaretu, graja se utiša. Čuo se zvuk gitare i njen glas. To je njegova devojka Jagoda svirala i pevala neku tužnu ljubavnu pesmu. Njihovu pesmu!

Ali zašto ju je pevala baš večeras kada njega nema pored nje, kad joj je rođendan?!

Možda baš zato! Možda tom pesmom, njihovom pesmom želi da mu poruči da ga još uvek voli, da joj nedostaje?

Oh kako je poželeo da je vidi, da je zagrli još jednom… Da se rastanu onako kako to dolikuje ljudima koji se vole. Nemoguće. Njemu je ulaz u tu kuću bio zabranjen. Baš kao i njihova čista, nevina, mladalačka ljubav. Prva ljubav.

Srce nije moglo da izdrži tugu u pesmi, u njenom glasu. Okreno se i požurio kući. Za sve je sada kasno. Prekasno. Čak i za rastanak dvoje mladih, dvoje zaljubljenih.

Možda je tako bolje za oboje – pomisli Luka.

A šta ako nije?
Ko zna pravu istinu?
Vreme!

U ponedeljak odlazi iz Stare Palanke u Nemačku. Ko zna da li će se ikada više vratiti? Odlazi bez pozdrava, bez zagrljala, bez poljubaca, bez oproštajnih suza.
On odlazi a ona ostaje sa njihovom pesmom na njenim vrelim usnama…
A moglo je… moralo je biti bolje…

Zar osim posla, mora i ljubav da traži negde pod tuđim komadom neba?!

Rajko Roki Dvizac

Advertisements
Roki Dvizac: “A moglo je… moralo je biti bolje…”

Neovlašćeno korišćenje ovog teksta bez dozvole autora, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Knjige Rajka Dvizca možete poručiti na sajtu izdavača Cyberpublishing Verlag GmbH Wien Austria ili direktno od pisca, preko njegove Fejsbuk stranice OVDE