U ni jednoj od zemalja bivše Jugoslavije promene nisu moguće na izborima
Slađana Bukovac: Hrvatska šutnja
Zašto ljudi ne reagiraju na siromaštvo, korupciju, odsustvo perspektive? Valjda zbog toga što je ljude moguće razljutiti tek kad im se oduzme ono što su već imali. Djecu, zdravlje, život. Ono što nikad nisu imali, sretnu i stabilnu državu, nije im moguće ni oduzeti.
Oko nas polako počinje gorjeti na sve strane. Granica je, izgleda povučena na premlaćivanju, i ubijanju djece. Što će reći da granica ipak postoji, samo što je izrazito nisko postavljena.
Problem bezakonja, pa čak i državnog bezakonja, je da se ono ne može održati unutar granica. Po principu spojenih posuda, nasilje prelijeva se iz jedne sfere u drugu. Onda se javlja protest. Na dosadno pitanje, zašto se gotovo ništa ne događa u Hrvatskoj, odgovor je jednostavan: jer se još nigdje nije upalila šibica.
Tu i tamo pojavljuju se nekakvi okrajci zalutale, vatre, “Žuti prsluci” na premijerovim vratima, prosvjed protiv puštanja “Daruvarca”.
Mnogo je ljudi koji vjeruju da je nužna reakcija, i izlazak na ulice. Ali, koliko god iza svakog prosvjeda stajala organizacija, masovnom izlasku na ulice prethodi niz konstelacija, koje se poklapaju, ili ne. Ono što se na sve strane osvještava je da je korumpiran sam izborni proces, da je parlamentarna demokracija u rukama naroda bivše Jugoslavije pretvorena u priredbu nalik na poklade.
Nijednu od tih zemalja u doglednoj budućnosti neće biti moguće promijeniti izborima.
Zbog enormno glomaznih sustava i administracija, namirene su i vlade, i njihove opozicije, tako da posao opozicije zapravo ne obavlja nitko, osim medija, i nevladinog sektora.
Od maćehinskih vlasti, još su gore potpuno promašene opozicije, čiji je osnovni smisao, da oponiraju, suprotstavljaju se, potpuno napušten.
Tako da će sigurno, prije ili kasnije, nekakvi nemiri dogoditi i u Hrvatskoj. Nešto će se već dogoditi: nezgrapno zataškano ubojstvo, premlaćivanje usred bijelog dana.
Ljudi postaju osjetljivi na fizičku ugrozu, i to je nešto što se ipak mijenja (ne tako davno, moglo se ljude izvlačiti iz stanova, mučiti, umlaćivati bez ikakve reakcije).
Zašto je granica tolerancije tako visoka, a ograda postavljena izrazito nisko?
Zašto ljudi ne reagiraju na siromaštvo, korupciju, odsustvo perspektive?
Valjda zbog toga što je ljude moguće razljutiti tek kad im se oduzme ono što su već imali. Djecu, zdravlje, život.
Ono što nikad nisu imali, sretnu i stabilnu državu, nije im moguće ni oduzeti.
Izvor: RADIO GORNJI GRAD